ISTRA 1961

Momčad koja diše zajedno je pretpostavka za uspjeh

| Autor: Roberto Car
DOČEKAO SVOJIH PET MINUTA - Matej Vuk (Arhiva Glasa Istre)

DOČEKAO SVOJIH PET MINUTA - Matej Vuk (Arhiva Glasa Istre)


Bez obzira na to što su nogometaši Istre 1961 u zadnje dvije utakmice osvojili samo bod, baš nitko, trener, uprava, igrači i navijači, nije nezadovoljan. Pulska je momčad na dva gostovanja, u Splitu i u Varaždinu, odigrala točno onako kako je od svoje momčadi tražio trener Paolo Tramezzani. Odnosno, onako kako je žele vidjeti navijači. Agresivno, beskompromisno, disciplinirano, borbeno od prve do posljednje minute. Tramezzani je »zeleno-žute« vodio samo u pet susreta, ali njegov se »rukopis« na terenu itekako vidi.

Pulska je momčad odustala od španjolskog poimanja igre, igre na posjed s bezbrojnim dodavanjima čekajući da se otvori pukotina u suparničkoj obrani. Tramezzani je uveo karakteristike talijanske nogometne škole, disciplinu u igri, agresivnost, duel igru i pragmatičnost. U napadu se ide najkraćim putem do gola. Bez obzira na sedam bodova osvojenih u prve tri utakmice pod vodstvom talijanskog trenera, baš zadnja dva gostovanja daju jasnu sliku onoga što Tramezzani želi od svojih igrača.

Na Poljudu se pulski sastav nije povukao u niski blok, kao što to većina suparnika radi protiv Hajduka, već je agresivnom obranom na centru, kao i uz poneki planski izveden visoki presing, uvelike razbila ritam Splićana. Nije talijanski trener propustio pohvaliti svoje igrače nakon Poljuda baš zbog toga što su uvijek bili brži od suparnika na odbijenim loptama i što su osvojili veći broj lopti, odnosno imali više presječenih lopti.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter