Boljom igrom u drugom dijelu susreta, kada su doslovno »pomeli« s terena profesionalne nogometaše Mladosti, porečki Jadran se i treću godinu uzastopno plasirao u 1/16 finala SuperSport kupa Hrvatske. Igrala se četvrta, od pet, minuta sudačke nadoknade vremena i krenuo je još jedan u nizu napada Jadrana kojeg je povukao Travaglia, stao iskosa s lijeve strane na desetak metara, izbacio iz igre svog čuvara i pucao u gol. U blok mu je krenuo Cruce-Corcy, uspio blokirati udarac, ali tek toliko da prevari svog vratara koji je krenuo na jednu, a lopta na drugu stranu, onu nebranjenu za pogodak odluke - 2:1.
Uspjela se porečka momčad izdignuti iz poprilično slabog nastupa u prvih 45 minuta kada su gosti djelovali svježije ali i brže, a to se očitovalo kroz činjenicu da su bili na svakoj lopti puno prije igrača Jadrana i imali niz rješenja što će učiniti s njom u nogama.
Istina, nije gostujuća momčad imali velike prilike, a osim pogotka pred sam odlazak na odmor, Žabec je još jednom glavom gađao pod gredu, no porečki vratar Pavlić to je obranio. Također, Sesar je s vrha kaznenog prostora pokušao do pogotka, ali ponovo se domaći vratar vinuo zrakom i bio nesavladiv. Težište igre u prvom poluvremenu je uglavnom bilo na polovici Jadrana, stvarao se konstanti pritisak, Mladost je stajala poprilično visoko te gosti nisu dozvoljavali da domaćin mirno iznese loptu od svojih vratiju. To je sve dovodilo do toga da Jadran nije mogao spojiti tri dodavanja, a porečki igrači nisu znali niti zadržati loptu u svom posjedu te su im se događale neforsirane pogreške u rijetkim trenucima kada ih protivnik nije pritisnuo na tridesetak metara od gola.
(Snimio Milivoj Mijošek / Glas Istre)
Inače, na travnjaku Velog Jože bili su otežani uvjeti, pola sata prije početka susreta počela je jaka kiša i trajala je sat vremena, sve do tridesete minute u kojima su domaći nogometaši »teško disali«, U prvom djelu susreta kada su bili slabiji takmac tek je Siljan jednom uputio udarac, ali je bio neprecizan, a zanimljivo je da je prvi put lopta krenula u okvir gola bačena rukom, učinio je to Sumić.
Neposredno pred posljednji sučev zvižduk u prvom poluvremenu gosti su izveli deveti po redu udarac iz kuta. Kao i svaki put do tada, baš svi igrači redaju se tik do vratara unutar pet metara stvarajuči gužvu pred golom. Dok je lopta letjela na drugu stranu, iz buketa igrača izvukao se Sesar i nogom s desetak metara ponovo ju vratio pred porečka vrata gdje se na samoj gol crti okružen porečkim igračima najbolje snašao Žabec i petom ju skrenuo u gol - 0:1.
U nastavku utakmice potpuno drugačija slika na terenu, a kako je vrijeme odmicalo Jadran je bio sve opasniji. Nagovještaj bolje igre učinio je Macan čiji je udarac gostujući vratar obranio, a odbijenu loptu Lepinjica zakucao u mrežu, ali je dosuđeno zaleđe. Nagovještaj preokreta je bilo i vraćanje momčadi na »stare postavke« kada je porečki trener Dalibor Šuran Šverka s lijeve strane napada vratio na desnu stranu obrane, Mofardina s desne strane vratio na prirodu lijevu stranu, a Sumića gurnuo u napad na desnu stranu, dok je Travagliu ubacio na suprotnu stranu. Usto je iza isturenog Macan postavio Lepinjicu. Ipak, najveći poticaj se dogodio nakon gola Radmana i zasluženog izjednačenja. Šverko je izveo udarac iz kuta, lopta je došla pred gol na sedam metara, a kako su na nju krenula dva gostujuća igrača i u skoku zasmetala jedan drugom, lopta se odbila prema njihovom golu gdje ju je Radman na sličan način, i gotovo istog mjesta kao i Žabec, gurnuo u mrežu - 1:1.
(Snimio Milivoj Mijošek / Glas Istre)
Kada su porečki igrači uvidjeli da su gosti posve pali u igri krenuli su tražiti odlučujući pogodak koji im se kao velika nagrada za trud u drugih 45 minuta i dogodio duboko u sudačkoj nadoknadi susreta.
Ružno vrijeme nagnalo je domaći klub da pokušaju premjestiti utakmicu u trening kamp Jadrana, a sve kako bi zaštitili travnjak na »Velom Joži« i o toj nakani obavijestili su protivnički klub koji je ponudu odbio.
- Nemamo ništa protiv igranja na umjetnoj travi, tim više što je ova u Poreču najnovije generacije, no o tome smo obaviješteni suviše kasno. Od početka priprema, ima gotovo dva mjeseca, trenirali smo samo na prirodnoj travi i da su nas domaćini obavijestili sedam dana ranije kako bi napravili pokoji trening na »plastici« naravno da bi pristali. Ovako mislim da nema smisla jer u konačnici bi malo zaštitili glavni teren u Poreču, ali i riskirali ozljede kod igrača obje momčadi - pojasnio je Želimir Mešnjak, trener momčadi iz Ždralova razloge odbijanja igranja na umjetnoj travi.