Večeras nastupaju u crkvi sv. Antuna

ZORAN TOMAIĆ I SANDRO VEŠLIGAJ Nama pjevačima lijepo je koncertirati uz klavir 

| Autor: Mladen RADIĆ

Zoran Tomaić i Sandro Vešligaj na koncertu će izvoditi talijansku vokalnu liriku, najpoznatije arije, kancone i romance za tenora

 

Dva poznata pulska glazbenika, tenor Zoran Tomaić i pijanist Sandro Vešligaj održat će večeras u prostoru crkve sv. Antuna u Puli koncert klasične glazbe koji će početi u 19.30 sati, a ulaz će biti besplatan.

Posebna veza

Bit će to prvi put da će Tomaić nastupiti u ovom prostoru za koji je jako vezan jer je odrastao Ozad Arene, a u crkvi je primio sakrament krštenja, kada ga je krstio otac Vicko Tomašić.

- Tu sam prvi put čuo zborsko pjevanje i zvuk velikih, moćnih crkvenih orgulja. Igrao bih se ispred crkve, ali bi me bilo strah ući u crkvu kada bih čuo da netko svira orgulje. Svako me jutro budila prelijepa zvonjava sa zvonika sv. Antuna. Sjećam se harmonikaša Renata Špade koji je svake subote svirao na svadbama ispred crkve. Od njega sam naučio i sve one pjesme koje me mama kasnije nije pustila da ih pred njom pjevam. U sv. Antunu osjetio sam misterij zborskog višeglasnog pjevanja, zbor je znalački vodio otac Gracija, prisjeća se Tomaić.

Kako je u Italiji studirao na državnom konzervatoriju "Agostino Steffani", diplomirao i magistrirao solo pjevanje u klasi maestra Osvalda Alemanna te u toj zemlji ostao deset godina i dobro se upoznao s talijanskim majstorima, na nedjeljnom koncertu on i Sandro Vešligaj izvodit će talijansku vokalnu liriku, najpoznatije arije, kancone i romance za tenora.

Sandro Vešligaj je pijanist s diplomom zagrebačke Muzičke akademije, a već nekoliko godina pohađa masterclass usavršavanja iz komorne glazbe na akademiji Santa Cecilia u Bergamu.

- Sandra poznajem dok je još studirao klavir kod maestra Vladimira Babina koji mi je ukazao na tog mladog perspektivnog pulskog pijanista s kojim od onda surađujem. U zadnje vrijeme održali smo oko 25 cjelovečernjih koncerata talijanske vokalne lirike, kaže Tomaić.

Klavir i vokal idu često "ruku pod ruku", kako se kaže. To nije bez razloga, a Tomaić objašnjava: "Nama pjevačima lijepo je koncertirati uz klavir koji bogatstvom zvuka jasno izražava ritam i intonaciju te time podržava naše glasove i daje nam veliku sigurnost u izvedbi".

Prostor i izvedba

Nije samo do klavira i glasa kao takvog jer kada se radi o izvedbi, na nju utječe i prostor pa nije isto nastupati u kazalištima i salama ili sakralnim objektima.

- Crkve su ostale iste kakve bile i u vrijeme kada su građene i zato obožavam pjevati u crkvama. Najljepšu akustiku u kojoj sam pjevao bez mikrofona ima mala koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu. Imao sam prilike pjevati u talijanskim kazalištima koja su onakva kakva su bila i prije 300 godina gdje se jedna daska ne smije izmijeniti bez nadzora restauratora da se ne bi narušio sklad akustike u toj koncertnoj dvorani, zaključuje Tomaić.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter