U cilju revitaliziranja ključne sastavnice istarske historiografije - kritičke priredbe i objave pisanih izvora za srednjovjekovnu povijest Istre - vrijedan projekt "Fontes Istrie medievalis" ('Izvori srednjovjekovne Istre') koncem prošlog mjeseca predstavljen je u Poreču. Idejni začetnik projekta i glavni stručni suradnik je porečki povjesničar Josip Banić, trenutno doktorand srednjovjekovnih studija Srednjoeuropskog sveučilišta u Beču, a voditelj projekta je dr. sc. Neven Budak, redoviti profesor srednjovjekovne povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Razgovarali smo s Josipom Banićem, koji nam u uvodu kaže da je službeni moto projekta "Amor patrie ex eruditione exuberet - Neka ljubav spram domovine izvire iz erudicije".

- Zašto je ovakav projekt danas potreban?

- Još kao student povijesti pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu primijetio sam da je suvremena stručna literatura o istarskom srednjovjekovlju, naročito o razdoblju razvijenog i kasnog srednjeg vijeka (c. X. do c. XV. st.), vrlo rijetko temeljena na istraživanju samih povijesnih izvora. Naprotiv, mnoge interpretacije i argumenti vrlo se nekritički preuzimaju iz starijih historiografskih radova, često onih pisanih perom devetnaestostoljetnih povjesničara. Taj ozbiljan nedostatak istarske historiografije posebno sam snažno osjetio na diplomskom studiju srednjovjekovne povijesti kada sam za predmet magistarskog rada izabrao temu iz petnaestostoljetne Istre. Tada sam shvatio da je veliki dio izvornih dokumenata za povijest srednjovjekovne Istre ili još uvijek u potpunosti neobjavljen, ili kritički priređen na krajnje nedostatan način. Upravo se stoga veliki dio stručne literature o istarskom srednjovjekovlju ne piše na temelju raščlambe samih povijesnih izvora, što vrlo negativno utječe na historiografski razvoj. Tu moram istaknuti važnu ulogu profesorice Mirjane Matijević Sokol koja je nama medievistima predavala veliki broj predmeta, uključujući pomoćne povijesne znanosti poput paleografije, diplomatike i egdotike - neophodnih znanja za kritičku priredbu povijesnih izvora. Projekt 'Fontes Istrie medievalis' osmišljen je kao konačno rješenje ovog gorućeg problema istarske medievistike. Počevši od VI. stoljeća i završavajući s 1535. godinom, ovaj projekt namjerava kritički pripremiti sva pisana svjedočanstva o srednjovjekovnoj povijesti istarskog poluotoka te ih postaviti na mrežnu bazu podataka koja će biti besplatno dostupna svima. 

- Srednjovjekovna povijest od ključne je važnosti za sva suvremena europska društva, uključujući i hrvatsko. Naime, upravo se u tom burnom povijesnom razdoblju stvara Europa kakvu poznajemo danas, kuju se jezgre iz kojih će se u kasnijim stoljećima stvarati nacije te oformljuju sustavi vlasti iz kojih će iznjedriti moderne države. Nepoznavanje ili zanemarivanje srednjovjekovne povijesti krajnje je štetno jer se na taj način otvaraju vrata podloj manipulaciji interpretacija povijesnih struktura i fenomena u korist populističkih i nacionalističkih grupacija koje siju netolerantnost i mržnju. Suvremena europska društva moraju imati jasan uvid ne samo u srednjovjekovnu povijest vlastitih sredina - lokalnih, regionalnih, nacionalnih - nego i poznavati širi kontekst europskog medijevalnog svijeta kako bi vlastite identitete temeljila na međusobno tolerantan, inkluzivan način. Također, dobrim poznavanjem srednjovjekovlja društva postaju sve otpornija na raznovrsne političke manipulacije i iskrivljavanja povijesti u svrhu jeftinih političkih bodova. Za Istru je projekt iz medievistike još i bitniji jer se istarsko srednjovjekovlje ne može interpretirati isključivo kroz gledište nacionalnih historiografija - bilo da je riječ o talijanskog, slovenskoj ili hrvatskoj - već je regiju potrebno sagledati u širem povijesno-geografskom kontekstu što trenutni kurikulum, nažalost, ne omogućava.

- Možete li kroz primjere nekoliko konkretnih izvora /dokumenata (i njihovih povijesnih značaja) predočiti njihovu važnost i znanstvenu vrijednost u kontekstu današnjice?

- Naravno! Povijesni izvori ogledalo su društva iz kojega proistječe naša suvremena civilizacija. Stoga je apsolutno svaki povijesni izvor - bilo da se radi o jednostavnom kupoprodajnom ugovoru između dva gradska obrtnika ili o javnoj ispravi careva Svetog Rimskog Carstva - dragocjen spomenik. S tim u vezi treba napomenuti da 'Fontes Istrie medievalis' ne privilegira samo dokumentarne izvore poput povelja i javnih isprava, već uključuje i isječke iz narativnih vrela poput srednjovjekovnih kronika, života svetaca i hvalospjeva gradovima. Počevši kronološki od najstarijih izvora, u bazi podataka naći će se dokumenti poput pisma rimskog državnika Kasiodora iz VI. stoljeća u kojoj se opisuje stanje istarskog poluotoka. Riječ je o pismima koja su kritički priređena već u 19. stoljeću, ali u bazi podataka ona se navode zajedno s prijevodom na engleski i hrvatski te komentarima urednika koji rasvjetljavaju širi kontekst unutar kojih su nastala, uključujući i njihovu dataciju. Pisma su kao povijesni izvor od neprocjenjive važnosti i izvan regionalnog konteksta jer iz prve ruke živopisno oslikavaju jednu rimsku provinciju u doba kasne antike, u razdoblju "propasti Rimskoga Carstva", koja nije bila u većoj mjeri izložena destrukciji uzrokovanoj ratovima između Rimljana i "barbarskih plemena", u ovom slučaju Ostrogota.

- U vašoj bazi podataka je i listina poznatog sabora kod Rijeke Rižane - tzv. Rižanski placit iz 804. godine.

- Točno. Ta je listina unesena u bazu podataka na temelju najbolje kritičke priredbe koju ju je 2004. godine objavio Harald Krahwinkler (i koja nije lako dostupna u hrvatskim knjižnicama). Riječ je o jedinstvenom povijesnom izvoru koji također nadilazi okvire regionalne historiografije jer detaljno opisuje raznovrsne posljedice prelaska jedne rimske provincije (Istra je tada bila pod upravom Justinijana, cara Istočnog Rimskog Carstva) pod vlast novorođenog franačkog imperija Karla Velikog. Nadalje, u bazi podataka nalazi se i listina iz 1062. godine koju je Kralj Henrik IV., budući car Svetog Rimskog Carstva, izdao samostanu Sv. Andrije u Freisingu i biskupu Ellenhardu. Dokument je od izrazite važnosti i za povijest Istre jer se u njemu prvi puta spominje "Marka Istra" - to jest, Istra je tu po prvi puta posvjedočena kao pogranična grofovija (marcha) Svetog Rimskog Carstva na čijem je čelu stajao markgrof, pogranični grof kojega je imenovao sam car. Ova transformacija položaja Istre unutar Svetog Rimskog Carstva ključno je utjecala na daljnji tijek povijesti ove regije jer se na čelu poluotoka odjednom pojavilo izuzetno moćno bavarsko plemstvo u čijim se "igrama" našla uključena i Istra. Upravo je jedna takva epizoda i donacija Ulrika II - sina Ulrika I od Weimara, prvog markgrofa istarske marke - Akvilejskom Patrijarhatu iz 1102. godine. Tom listinom, koja je također dostupna u novom kritičkom izdanju u bazi podataka, Ulrik je podijelio lavovski dio svojih patrimonijalnih dobara u Istri akvilejskoj Crkvi, prvenstveno kako bi osigurao da ti posjedi ne padnu u ruke njegovih nećakinja - najbližem rodu budući da nije imao djece. Naime, nećakinje su bile djeca njegovog brata Popona III. i Rikarde iz kuće Spanheim koji su u vrijeme sukoba između cara i pape odlučno podržavali potonjega. Ulrik II. je, kao i njegov otac prije njega, ostao nepokolebljivo odan pro-carskoj stranci, čiji je bastion u regiji bila upravo Akvileja. Ove istarske "igre prijestolja" snažno su utjecale na daljnji razvojni pravac Istre jer se iz kompleksa posjeda koje je Ulrik II. darovao Crkvi akvilejski patrijarsi postali najmoćniji jurisdikcijski čimbenici u Istri, snažniji i od delegiranih markgrofova. U bazi podataka je i cremonska listina iz 1210. godine kao i isječci iz narativnih vrela koji svjedoče o carskim saborima u Frankfurtu(1208.) i Augsburgu (1209.) koji su ključno utjecali na povijesnu putanju Istre. Naime, u Frankfurtu je istarska markgrofovija oduzeta Henriku IV. od Andechsa radi sudjelovanju u ubojstvu protukralja Filipa Švapskog. Par mjeseci nakon toga, na saboru u Augsburgu, Istarska markgrofovija dodijeljena je kao svjetovni posjed akvilejskoj Crkvi, čiji su patrijarsi tako postali i istarski markgrofovi. Prelazak Istre pod novu vlast službeno je okončan izdavanjem javne isprave cara Otona IV. u Cremoni, kojom je ova markgrofovija formalno dodijeljena Akvilejskom Patrijarhatu. Na taj je način Istarski poluotok podijeljen na akvilejski i gorički dio. Kako su grofovi Gorički bili advokati akvilejske Crkve, njihovi su posjedi tijekom srednjovjekovnih stoljeća rasli na štetu patrijarha-markgrofova. Upravo su ti učestali sukobi između patrijarha i njihovih advokata, grofova Goričkih, na povijesnu scenu Istre uveli Veneciju. U 13. stoljeću u istarski se jurisdikcijski mozaik odlučno umiješala i Presvijetla kraljica Jadrana, Venecijanska Komuna. Zaključak Velikog Vijeća Venecije iz 1267. godine kojim se službeno prihvaća predaja Poreča - koji se okrenuo Mlecima jer su ga napale sile grofova Goričkih, a patrijarh-markgrof nije bio u stanju ponuditi nikakvu obrambenu pomoć - dokument je koji otvara novo poglavlje istarske povijesti i koji je također kritički priređen u bazi podataka. Od 13 stoljeća sve do 1421. godine, mletački i gorički teritoriji rast će nauštrb jurisdikcija akvilejskih patrijarha. Preko stotinu sudskih sporova i presuda mletačkih rektora - podestata - pronađeno je u istarskim i mletačkim arhivima.

- U čemu je njihova vrijednost?

- Ti dokumenti, od kojih se jedan mali dio već nalazi u bazi podataka, svjedoče o raznim aspektima kako mletačkog pravosuđa i funkcioniranja venecijanske države, tako i o svakodnevici istarskog žiteljstva u kasnom srednjem vijeku. Venecija je vlastitu samopromidžbu temeljila na efikasnoj i nepristranoj administraciji pravde: "Mržnja, svaka zavisti strast ovdje ostaju po strani, a zločin, vagan vrškom istine, se kažnjava" riječi su kojima se u XV. stoljeću dičila Republika Sv. Marka. Stoga su upravo dokumenti koji se bave administracijom pravde, tom najvažnijom sastavnicom mletačke državnosti, najdragocjeniji uvid u funkcioniranje ne samo mletačke Istre, već i same Venecije kao kasnosrednjovjekovne europske države. Mletačkim osvajanjem Akvilejskog Patrijarhata (1420./21.) otpočinje zadnja faza istarskog srednjovjekovlja u kojem je poluotok bio podijeljen na mletački i austrijski dio i kojega karakteriziraju česti sukobi oko granica između tih dviju jurisdikcijskih enklava. U bazu podataka upisuje se preko 40 dosad nepoznatih dokumenata koji svjedoče o ovom burnom razdoblju u kojem mletački krilati lav zadaje fatalan udarac onemoćaloj akvilejskoj Crkvi.

- Čime zaključujete 'Fontes Istrie medievalis'?

- Baza podataka završava s kritičkom priredbom tzv. tridentskih sentencija - dokumentom koji do danas nije u cijelosti objavljen, unatoč nekim recentnim pokušajima. Riječ je o odlukama arbitražne komisije kojima je službeno utvrđena granica između austrijskog i mletačkog dijela Istre, granica koja će se održati sve do pada Venecije 1797. godine i koja je u određenoj mjeri osjetna i danas.

- Kome je projekt 'Fontes Istrie medievalis' sve namijenjen?

- Projekt je namijenjen internacionalnoj publici i stoga je pisan na engleskom jeziku. Istina, mrežna stranica bit će dostupna i na hrvatskom i talijanskom jeziku, ali prvenstveno se cilja zainteresirati istraživače diljem svijeta za srednjovjekovnu povijest Istre i zbog toga se sve najprije priređuje in lingua franca suvremenog znanstvenog diskursa. Također, projekt je namijenjen poglavito stručnoj publici, profesorima i studentima povijesti i srodnih struka koji će cijeniti kritički priređena izdanja povijesnih izvora i uredničke komentare. Određeni sadržaj, poput interaktivnih povijesnih karta i interaktivnih obiteljskih stabala bit će zasigurno od koristi i u školskim učionicama.

- Kada će biti dovršena i dostupna mrežna stranica fontesistrie.eu?

- Stranica je već dostupna i svi je mogu posjetiti i konzultirati njen sadržaj posve besplatno. Doduše, velika većina sadržaja još uvijek nije unesena jer prva projektna faza još uvijek nije zgotovljena. Krajem ove godine, kada uređivanje prvog i drugog sveska (od njih ukupno šest) bude završeno, posjetitelji će na raspolaganju imati respektabilan istraživački resurs, dostupan, nadam se, na tri već spomenuta jezika. Prva projektna faza predviđa dočetak upisa svih povijesnih izvora vezanih za istarsko srednjovjekovlje od VI. stoljeća do 1077. godine. Također, bibliografija ključnih radova o srednjovjekovnoj povijesti Istre, interaktivne mape i genealogije još uvijek su u "beta" verziji i njihova završna inačica će također biti spremna krajem ove godine. Stranica će ostati besplatno dostupna svima, čak i kada se sve projektne etape uspješno privedu kraju.