"OBROVAC NA KVADRAT"

Zagrebački umjetnički susret oca i kćerke pun dobrih emocija

Ivan Obrovac, "Pantoskopije", veljača 2019. (Z. ANGELESKI)

Ivan Obrovac, "Pantoskopije", veljača 2019. (Z. ANGELESKI)


Veličina profesora Obrovca ne ogleda se samo u njegovom individualnom umjetničkom radu, nego upravo u njegovoj predanosti zajednici. Odgojio je, a ne samo obrazovao, generacije istarskih umjetnika. Njegovi radovi artikuliraju pitanja što je to ono ljudsko, što je to ono gdje postoji ljudski dodir. To ljudsko polako nestaje u ovo digitalno doba, kazala je kustosica Leonida Kovač

- Rođen sam u doba parnog stroja. Kroz moje rodno mjesto prolazila je parnjača. U 200 godina dogodio se jedan metakozmos, koji se danas iskazuje u 3D varijantama, 3D printeru, 3D skeneru. A taj smo 3D mi davno prošli u umjetnosti. Ne želimo iluzionizam, niti želimo nekakav prolazni umjetnički stil koji samo želi smanjiti našu maštu i naše preokupacije, kazao je vitalan i dobro raspoložen Ivan Obrovac (Smoljanci, 1937.) prilikom otvaranja svoje prve zagrebačke izložbe "Pantoskopije" u impresivnom prostoru Kuće za ljude i umjetnost Lauba.

Izložbu s 40-ak radova jednog od najvećih suvremenih slikara istarskog poluotoka uveličan je naknadnim intimističkim polusatnim nastupom njegove kćerke, popularne etno jazz glazbenice Tamare Obrovac i njenog Transhistria Quarteta, zbog čega je ovaj događaj pod originalnim naslovom "Obrovac na kvadrat" okupio jako puno posjetitelja svih generacija.

Tamara je u čast svoje bake Ulike, nakon uvodne "Divojke ", fenomenalno otpjevala "Spomin" ('paran da foši na mojih besidah ležiš i da te lela vrime; paran da foši nebeske si njive gojiš, da reste novo sime; jur vajka si snamon u srcu mi cvitaš' ), a nakon toga i "Glej dite moje glej, zora rudi" te skladbu "Ona je čekala". Njen je nastup sugestivnim video projekcijama očevih slika obogatio vodnjanski multimedijalni umjetnik Matija Debeljuh, čime se zaokružio ovaj raritetni susret likovne i glazbene umjetnosti u umjetničkom radu kćeri i oca.

O slikarovom opusu nadahnuto je prilikom otvorenja izložbe govorila kustosica Leonida Kovač, kazavši da je njen prvi susret s modernom umjetnošću prije nekoliko desetljeća bio upravo susret sa slikama profesora Ivana Obrovca, koje je za svog odrastanja u Puli imala priliku vidjeti. Usput, slike je izabrala Tea Bičić, akademska slikarica i voditeljica programa Gradske galerije Labin, koja je i sama Obrovčeva učenica.

Leonida Kovač naglasila je da se veličina profesora Obrovca ne ogleda samo u njegovom individualnom umjetničkom radu, nego upravo u njegovoj predanosti zajednici.

- Nije samo osnovao srednju umjetničku školu u Puli, nego je i prije osnivanja te škole odgajao odgojio - i to doista odgojio, a ne samo obrazovao - generacije istarskih umjetnika. Poznata je njegova umjetnička kolonija u Smoljancima, čije je središte bila njegova rodna kuća. Njegov rad odvija se više od pola stoljeća. Njegovi radovi 'između redaka' artikuliraju pitanja što je to ono ljudsko, što je to ono gdje postoji ljudski dodir. To ljudsko polako nestaje u ovo digitalno doba, rekla je kustosica Kovač, citiravši na kraju pjesnika Rilkea kako bi svakog pojedinca trebalo podsjetiti da je nastao od svih koji su bili prije njega. (Zoran ANGELESKI)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter