Film Eduarda i Dominika Galića obrađuje vrijeme i neobuzdanu mladost nakon trijumfa brončanih Vatrenih, a prikazuje se dan nakon trijumfa srebrenih Ponosnih, ali je taj dvadesetogodišnji razmak ostao ispunjen okusom gorčine, velikih očekivanja i malih realizacija * Smještena u jednu sarajevski brijačnicu u vrijeme Bajrama, "Žaba" psihoanalizira postratne traume trojice likova

Neću vas više zamarati tko je i čiji je film, ali morate odgovoriti na pitanje koje vam začuđeno postavlja zbunjeni kolega: "Ako je nacionalni festival hrvatskog filma kako je onda BiH film u istom loncu i kako ga mjeriti istim metrom?" Odgovaram: "Ne znam i nemam suvislog opravdanja. Ako je festival onda postoji natjecateljski i informativni ili kakav god već program i program u Areni i nebitno je kojeg je predznaka i onda ne može biti zabune. Gledaju se na posebnom mjestu, a Arena je to kultno mjesto, i isto tako se nagrađuju i gotovo."

Dakle, prizovimo mi ona dobra stara vremena kada se znalo gdje što ide i kuda spada, a ovdje mislim na film petog dana "Za ona dobra stara vremena" vremešnog mladca Eduarda Galića kao režisera i sina mu Dominika kao scenarista.

Naravno, film nije nastao preko noći, pa Galići nisu ni mogli sanjati da će ih dva nogometna događaja povezati u hrvatsku društvenu priču i klimu koja ima neke bliske dodire, ali i ipak i nove konotacije. Film obrađuje vrijeme i neobuzdanu mladost nakon trijumfa brončanih Vatrenih, a prikazuje se dan nakon trijumfa srebrenih Ponosnih, ali je taj dvadesetogodišnji razmak ostao ispunjen okusom gorčine, velikih očekivanja i malih realizacija. Nogometni zanos Ćirinih sinova nisu pratile i društvene promijene klime, pa je navijačka (ne)kultura od huligana stvarala junake koji su rušili Croatiju, a kada se vratio Dinamo nastavila se borba za goru sadašnjost. BBB i Torcida, ustaše i partizani, svastika i crno znakovlje klipovi su za mnoge koji očekuje rješenja a nisu spremni preuzeti rizike.