(D. MEMEDOVIĆ)
Pjesmu "Mriž zvizdami" (vitar me nosi, vrime me kosi, tebi ću pojti, mrež zvizde dojti, visoko), Tamara je izvorno napisala svojoj vječnoj inspiraciji, baki Uliki, no ovaj ju je put posvetila i svom ocu, likovnom umjetniku i pedagogu prof. Ivanu Obrovcu koji nas je napustio koncem svibnja prošle godine * Koncert je pokazao svu raskoš međunarodno renomiranog talijanskog pijanista Stefana Battaglie i kolege mu na kontrabasu Salvatorea Maiorea
Uza sve ograde o različitim ukusima pa i različitim ocjenama stručnijih lica, kad bismo bili primorani izdvojiti najbolji koncertni trenutak sinoćnjeg skoro dvosatnog nastupa Tamare Obrovac i njenog sjajnog TransAdriatic Quarteta na rasprodanoj Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta, onda se za to mjesto -interpretacijskom uvjerljivošću, improvizacijskom slobodom, ponajviše srčanošću - tuku "Slavuj piva" (daleko se čuje, neka piva, ja mu ne virujen), po stihovima Rosanne Turcinovich i "Galiotova pesan" po stihovima Vladimira Nazora, dok im za vrat puše najživlja skladba te ugodne večeri "Afro Blue Istra".
Suptilna ritam pratnja
Središnji, pak, mantrični i gotovo underground instrumentalni dio potonje pjesme pokazao je svu raskoš međunarodno renomiranog talijanskog pijanista Stefana Battaglie i njegovog kolege na kontrabasu Salvatorea Maiorea, uz razigranu, a suptilnu ritam pratnju Tamarinog vjernog suradnika od samih početaka - bubnjara Krunoslava Levačića. U zbiru, istančana skladateljica/interpretatorica i jednako istančan instrumentalni trio.
Usput, bolji poznavatelji Tamarinog opusa sjetit će se da je ovu, sada u čakavskoj verziji otpjevanu pjesmu, Tamara objavila na čuvenom debitantskom albumu "Trijade" iz 1994. godine, otpjevavši tada na engleskom "Afro Blue", inače divan jazz standard afro-kubanskog jazz perkusionista Ramóna "Monga" Santamaríe iz 1959. godine. Šest desetljeća kasnije, na čuvenu Mongovu frazu, Tamara pjeva: "Zemlja moja, skuda sam ja, ta-na-na-na, tamo se kanta".
Muora
Sve tri gore navedene pjesme nalaze se na novom, 12. Tamarinom autorskom albumu "TransAdriaticum", a kao i novi album, i ovaj tradicionalni susret s pulskom publikom za Valentinovo otvoren je uvodnom pjesmom "Muora", čiji je dojmljiv videospot u režiji Matije Debeljuha promoviran proteklog tjedna.
Pjesmu "Mriž zvizdami" (vitar me nosi, vrime me kosi, tebi ću pojti, mrež zvizde dojti, visoko), Tamara je izvorno napisala svojoj vječnoj inspiraciji, pokojnoj baki Uliki, no ovaj ju je put posvetila i svom ocu, likovnom umjetniku i pedagogu prof. Ivanu Obrovcu koji nas je napustio koncem svibnja prošle godine.
Nije s repertoara izostala ni "M'hanno ferita", pjesma Carmele Ronchi; lijepo je zvučala "Jena suza sjajna", a u bisu su izveli "Trukinja/Grano turco" te uspavanku " U dnolu srca moga". Izveli su tako cijeli novi album, plus vedru "Dvi divojke", priču o njenoj baki Uliki i njenoj prijateljici Amaliji (koju su zvali Malija); koje su se udale za dva brata i bile najbolje prijateljice.
- Sretna sam što filigranski način sviranja ovih sjajnih glazbenika, rasterećen bilo kakvih jazz klišea, otvara nove sfere komunikacije i improvizacije, donoseći mojoj glazbi jednu sasvim novu dimenziju, kazala je Tamara o svom novom projektu, čija je uspješna koncertna promocija isporučila pulskoj publici glazbeni kovčeg pun iskrenosti i osjećajnosti.
Album su dosad predstavili na nekoliko prestižnih stranih i domaćih pozornica. U perspektivi, već krajem ožujka, doduše tada s kvartetom koji uz Tamaru i bubnjara Levačića, čine pijanist Matija Dedić i kontrabasist Žiga Golob, Tamara nastupa u Litvi na Birštonas Jazz Festivalu, te koncem travnja na njemačkom Jazzaheadu u Bremenu.
Za kvalitetu zvuka i doživljaj cijelog sinoćnjeg koncerta nije nevažno da je Stefano Battaglia svirao na novom INK-ovom koncertnom klaviru, i to najkvalitetnijem modelu Steinway & Sons D-274, na kojem je prije nepunih pet mjeseci, koncem rujna 2019. godine, premijerno svirao naš ugledni pijanist Aljoša Jurinić.