ZAGREB
Tri nova naslova u Biblioteci Poezije i Biblioteci Poezije plus HDP-a
(Hina/EPA)
U izdanju Hrvatskog društva pisaca izašle su knjige poezije "Dva kruga, jedna tuga" Davora Mandića i "Lampedusa, splav meduza" Sanjina Sorela te knjiga "Suvremeno hrvatsko pjesništvo u dva glasa (intervjui u Poeziji 2005-2020)" priređivača Ervina Jahića.
Kako se ističe u najavi, knjiga Davora Mandića svojevrsni je nastavak istraživanja poetike koju je autor već ranije započeo u knjizi "Mostovi", s produbljenjem u emotivne pejzaže i motive.
"Upravo emocionalna komponenta, uz ludičku, značajna je za novu knjigu Davora Mandića, kojom on upire pogled u dostupan obzor svijeta, ali i samog sebe. Mandić, inače i prozaik, majstor je promatranja i pronalaženja 'velikih sitnica'", napisala je o knjizi urednica Monika Herceg.
Dodala je da visoka osviještenost forme i kozmička širina jezičnog izraza ovu poeziju čine estetski i konceptualno promišljenom, iako je moguće u svakom trenutku svaku pojedinu pjesmu izdvojiti iz cjeline i razmatrati je kao samostalni mikrokozmos.
U knjizi "Lampedusa, splav meduza", baš kao i u prethodnima, Sanjin Sorel i u predmetnom i u formalnom smislu iskušava granice pjesme. Neprekidno mijenjajući stilove i poetike, ne zaustavljajući se na već dosegnutom, ostaje tvrdokorno vjeran poetskom eksperimentu, stoji u najavi.
"Lampedusa, splav meduza" postmodernistička je poema, po mnogim karakteristikama jedinstvena u suvremenoj hrvatskoj poeziji. U njezinu je fokusu utapanje tisuća nevinih ljudi koji bježe od rata i jalova, isprazna rasprava o stoljećima europske umjetnosti i kulture", istaknuo je urednik Ervin Jahić.
Naveo je i da je riječ o sukobu prirode i kulture, borbi za goli život i uživanja u njegovim ljepotama. Pišući o dvostrukim standardima, kolapsu morala i lažne slike univerzalnih vrijednosti, a da Sorel ne štedi nikoga, pa ni sebe.
Krećući se poetikama neoavangarde, u ovoj temeljno manirističkoj knjizi autor ispisuje čitav katalog jezičnih iskustava, pa tako čitamo primjere neodadaizma, nadrealističkih postupaka, konkretizma i vizualnoga pjesništva, nailazimo na poigravanje patetikom, na konceptualizaciju odnosa umjetnosti i njezina stvaranja u "postkolonijalnom" svijetu.
Autor se obilato koristi ironijom, inter/meta(tekstualnošću), a reference se kreću u smjerovima kako visoke, tako i popularne kulture, dodao je Jahić.
Pod njegovom uredničkom palicom objavljena je i knjiga "Suvremeno hrvatsko pjesništvo u dva glasa, Intervjui u Poeziji 2005. - 2015.".
Knjiga sadrži razgovore s Delimirom Rešickim, Zvonimirom Mrkonjićem, Miloradom Stojevićem, Milom Stojićem, Seadom Begovićem, Gordanom Benić, Ivanom Rogićem Nehajevim, Branimirom Bošnjakom, Cvjetkom Milanjom, Sonjom Manojlović, Brankom Malešom, Nikicom Petrakom, Petrom Gudeljom, Zoranom Kršulom, Dragom Štambukom, Lukom Paljetkom, Krešimirom Bagićem, Borbenom Vladovićem, Antom Stamaćom, Jakšom Fiamengom, Igorom Zidićem, Draženom Katunarićem, Miroslavom Mićanovićem, Brankom Čegecom, Slavkom Jendričkom, Branislavom Glumcem, Vesnom Bigom i Tonkom Maroevićem.
Tematizirajući ključne pojmove pjesništva: pitanja njegove naravi, poetika, modusa, strategija, prijepora, ideja, "Suvremeno hrvatsko pjesništvo u dva glasa" daje novi pogled i otvara nove perspektive.
"U trenucima kada je ozbiljan govor o hrvatskom pjesništvu povlastica nekoliko još neupokojenih, koji se protive neredu i nemoći opisa sustava pjesništva na hrvatskom jeziku, u trenucima kad se ofrlje i odoka procjenjuju pojedinačni ulozi, u vremenu klanovskih konstrukcija koje „preuređuju“ našu književnu stvarnost i ne mare za elementarnu aksiologiju, ovakve knjige otpor su unitarizaciji i obezličenosti pjesničkoga polja", ističe se u uvodnoj riječi priređivača.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
