ROVINJ
TIŠINA I NADA Kruno Sudec, varaždinski fotograf, izlaže u "Batani"
Od nekoliko tisuća fotografija kustosica Lavoslava Benčić za ovu je izložbu izabrala njih 46 s različitih lokacija. Naime, umjetnik je obilazio manje crkvice i kapelice većinom na prostoru sjeverozapadne Hrvatske, kako bi svojim fotografskim okom "ulovio" njihove zanimljive strukture
Posjetitelji Photo Art Gallery "Batana" prošle su subote bili svjedoci potpuno novog i neuobičajenog otvorenja izložbe. "Tišina i nada" varaždinskog fotografa Krune Sudeca. Ta je izložba, naime, otvorena upravo - tišinom, pa je kao svojevrsni omaž izvedena skladba 4'33'' autora Johna Cagea iz 1952. godine.
Istisnuti buku
"O fotografijama u ovoj mapi – premda bi se o svakoj mogao napisati zasebni esej – bilo bi najbolje šutjeti, i ni jedne riječi napisati. Pred njima bi najmudrije bilo stajati u potpunoj tišini, i dopustiti im da iz nas neprimjetno istisnu buku kojom smo ispunjeni već toliko dugo da je nismo zapravo više ni svjesni", piše i u tekstu kataloga izložbe hrvatski pisac, esejist i publicist Darko Milošić.
- Željeli smo napraviti nešto malo radikalnije kako bismo ljude uputili da se priviknu na tišinu i da u njoj uživaju. Željeli smo da vide kako u tami, gdje naizgled nema ničeg, zapravo ima svega. Tek kada uronimo u tišinu možemo uspostaviti komunikaciju sami sa sobom, a i sa svijetom oko sebe na kvalitetniji način, kazao je Kruno Sudec na otvorenju izložbe dodavši kako je publici htio pružiti potpuni doživljaj.
Od nekoliko tisuća fotografija, kustosica Lavoslava Benčić za ovu je izložbu izabrala njih 46 s različitih lokacija. Naime, umjetnik je obilazio manje crkvice i kapelice većinom na prostoru sjeverozapadne Hrvatske, kako bi svojim fotografskim okom "ulovio" njihove zanimljive strukture. Sve je započelo 2004. godine ispred kapele sv. Florijana u Varaždinu, gdje je ovo putovanje ujedno i završilo prije mjesec dana, zatvorivši tako krug.
- Devedesetih godina prošlog stoljeća, japanski fotograf Keiichi Tahara fotografirao je anđele u crkvama sjeverozapadne Hrvatske. Fasciniran brojnošću crkava i kapelica na tako malom području, kao i lokalnim, provincijalnim barokom, putuje nekoliko puta iz Pariza u Hrvatsku nastavljajući rad na svom projektu, čak i u vrijeme rata. U monografiji "Pamćenje anđela", koju je potom objavio pronašao sam zabilježeno: "Anđeli pokazuju svoje lice samo kada se sunce miješa s oblacima." Ovom rečenicom započelo je moje putovanje crkvama i kapelicama Hrvatskog zagorja, Taharinim tragom u potrazi za svojom temom, za tišinom i nadom, govori Sudec o tome kako se odlučio na ovaj pothvat.
Detaljna priča
Svaka fotografija, a time i njena lokacija, donosi specifičnu i detaljnu priču čiji je tek fragment ispisan na papiru za promatrača. Te priče, objašnjava autor, nastaju na terenu, gdje je postupak snimanja na stativu jako spor. Dok čeka pravi kadar, on razgovara s ljudima, upoznaje ih i traži razne priče, nerijetko doznajući i pokoju lokalnu legendu. Svoj rad tako pretvara u zanimljivu avanturu.
- Rad na fotografijama može biti frustrirajuć, jer se ne vratite svakoga puta s terena zadovoljni, ali uvijek ostaju crteži, bilješke i priče, zaključuje autor.
Dakle, postupak snimanja sa stativa zahtjeva pažljivo i precizno kadriranje i čekanje na povoljno svjetlo, a za to nekada nije dovoljan niti cijeli dan. Stoga je potrebno zabilježiti motive kako bi se mogle napraviti skice koje bi bile polazište za snimanje kod sljedećeg povratka na lokaciju.
Tako su nastali Polaroidi koje je autor također izložio u galeriji "Batana". Ima ih 72, a svaki mu je, kako navodi, otkrio mnogo toga što sam nije mogao primijetiti na lokaciji. Takve su fotografije nedovoljno velike za ozbiljnu upotrebu, ali veoma lijepe i zanimljive promatraču.
- Polaroid je zanimljiv materijal, na neki način živo biće. Blijedi i nestaje od trenutka kada se razvije. Osjetljiv je i originalan. Ne može se kopirati, čak ni uz pomoć tehnologije. Uvijek postoji barem mala razlika, govori Sudec koji proteklih godina uglavnom radi upravo s instant materijalima.
Inače, Sudec je redovni član CVU Batana već nešto više od pet godina, a na pitanje kako to da nije član varaždinskog Foto kluba, on odgovara kako se ovdje jako ugodno osjeća, kako voli Rovinj gdje često dolazi u jesen i proljeće. Biti dio ove "obitelji" predstavlja mu veliku čast, te smatra kako ga ne određuje adresa, već duh.
Saznajemo i kako uživa u fotografiranju unutrašnjosti Istre, pa se u budućnosti možda možemo nadati i kakvoj izložbi o istarskim crkvicama.
Izložbu "Tišina i nada" svi zainteresirani mogu pogledati u radno vrijeme galerije "Batana" sve do 24. studenog. Ona je u Rovinju, kaže autor, premijerno, dok se već iduće godine "seli" u Zavičajni muzej Varaždinske Toplice na čak dvije godine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
