Ono što smo vidjeli u Sarajevu 1992. godine, vidimo u čitavom svijetu. A to je da možeš biti dobar komšija, a već sutra pucati. "Tri pisma" ne bave se Sarajevom kao gradom, već kao metaforom. Nisam naivan da mislim da će to promijeniti svijet, ali je doprinos tome da naučimo živjeti zajedno, bez obzira koliko smo različiti. "Tri pisma" su mala poruka u boci i nadam se da će je neko naći, kaže Goran Bregović

U gradu skrivene, potisnute boli i žilave šege, otvorenosti i topline u kojem armije zapadnih i daleko-azijskih turista suzdržljivo traže egzotiku Orijenta, a turski ili saudijski gosti njime opušteno hodaju kao po svojoj zemlji. U gradu s uočljivo napadnim islamiziranim identitetom mladih ljudi koje po emanaciji i osjećaju baš i ne poznajete iz Andrićevih i Selimovićevih romana. U gradu u kojem ćete, ukoliko ste iole normalni, uza sav turistički šušur, osjetiti bar na tren univerzalnu bol zbog ogromnih ratnih stradanja njegovih ljudi. U gradu u kojem nas prezaposleni kolega fotoreporter, vraćajući se s nogometne utakmice (Sarajevo-Velež 2-1) uvjerava da je hrvatska prva nogometna liga deset puta bolja od prve BH lige. U zemlji iz koje vas na graničnom prijelazu kod Broda ispraća prastari električni ormarić odvaljenih vrata i s nizom osigurača iz prošlog stoljeća. U zemlji koju bezuvjetno volite iako vas bolje upućeni neuspješno pokušavaju uvjeriti da to više nije onaj grad i ona zemlja. Upravo prema toj "zamrznutoj" zemlji i tom prelijepom gradu krenusmo na jedan jedinstveni kulturni događaj. 

Kao da pričam sa zidom 

Novinarka CNN-a čula je priču o starom Židovu koji se već 60 godina moli na Zidu plača dvaput na dan. Odlučila je posjetiti Jeruzalem i napraviti dokumentarac o ovom jedinstvenom iskustvu. Promatra ga kako prilazi Zidu i kako se moli. Stajao je tako 45 minuta. Odlučila mu je prići:

- Ja sam Rebeca Smith, sa CNN-a. Čula sam da dolazite na Zid plača i da se molite već...

- Šezdeset godina

- Šezdeset godina? To je nevjerojatno! A za što se molite?

- Molim se za mir između kršćana, židova i muslimana. Molim se za to da mržnja i rat prestanu. Molim se da naša djeca odrastu u odgovorna bića i da vole svoje susjede.

- I što vam je ta molitva donijela dosad, kako se osjećate nakon 60 godina molitve?

- Osjećam se kao da pričam sa zidom.

Ovom je pričom prošlog vikenda publici u svom rodnom Sarajevu Goran Bregović objasnio motiv njegova projekta "Tri pisma iz Sarajeva", poentiravši ovim riječima: "Izgleda da Bog nije u svom radnom vremenu predvidio da nas nauči živjeti zajedno; to ćemo morati naučiti sami".

Slavni bosanskohercegovački glazbenik, skladatelj, vođa i gitarist Bijelog dugmeta, štogod rekli hejteri, jedan od najvećih koje je Sarajevo dalo u naslijeđe idućim naraštajima održao je u Skenderiji, u dvorani Mirza Delibašić odličan koncert "Tri pisma iz Sarajeva". Oko tri tisuće posjetitelja uživalo je u glazbi koja spaja različite kulture i zvukove podneblja gdje se susreću istok i zapad. 

Sifet & Mehmed 

Kao i istoimeni posljednji njegov album iz 2017., Bregović je i ovaj koncert osmislio u formi tri pisma, kao tri stava - jedno kršćansko, jedno muslimansko i jedno hebrejsko. Mogla se, dakle, čuti violina u tri osnovna manira - onom kršćanskom klasičnom, kako se svira klasična muzika; klezmer, kako sviraju Židovi i orijentalni način, u posve različitoj tehnici kojom sviraju muslimani na Orijentu.

- "Tri pisma iz Sarajeva" ne bave se Sarajevom kao gradom, već kao metaforom. Ono što smo vidjeli u Sarajevu 1992. vidimo u čitavom svijetu. A to je da možeš biti dobar komšija, a već sutra pucati. "Tri pisma" imaju ambiciju da utječu na to. Nisam naivan da mislim da će to promijeniti svijet, ali je doprinos tome da naučimo živjeti zajedno, bez obzira koliko smo različiti. "Tri pisma" su mala poruka u boci i nadam se da će je neko naći, kazao je Bregović uoči koncerta.

Uz veliki simfonijski orkestar Sarajevske filharmonije sa horom i Bregovićevim Orkestrom za svadbe i sprovode - pod dirigentskom palicom Samre Gulamović - nastupili su vrhunski violinisti Gershon Leizerson iz Tel Aviva, Zied Zouari iz Tunisa i Mirjana Nešković iz Beograda. Specijalni gost bila je izvorna grupa Sifet & Mehmed iz Živinica, oduševivši publiku svojom autentičnom snagom.

Naša mala kumska pulsko-riječka ekipa žalila je što je, umjesto na prvotno najavljenoj raritetnoj lokaciji tvrđave Bijela tabija, koncert zbog nepovoljne vremenske prognoze premješten u Skenderiju. Bijela tabija bila je želja Bregovića jer, kako je rekao, to je "najljepše mjesto s kojeg se može vidjeti grad". No, ono u čemu je Brega uvijek bio suveren, zvuk - presudan za svaku koncertnu priliku, a posebno za ovako zahtjevnu - bio je odličan.

Ne točimo alkohol 

Da će to biti neponovljiva večer u Bregovićevom rodnom gradu, pokazala je uvodna tiha, ali moćna orkestralna klasična skladba "War" iz filma "Underground", sa sugestivnim ženskim etno vokalnim duetom, no nismo sigurni jesu li i ovaj put bile Bugarke.

Prvi je put ovaj koncert izveden 2017. u Parizu u bazilici Saint Denis sa L’Orchestre national d’Île de France, a nakon toga u najprestižnijim koncertnim dvoranama širom svijeta, u Londonu, Pragu, Rimu, Buenos Airesu, Santiago de Chileu, Meksiko Cityu, San Francisku, Moskvi, Minsku, Kišnjevu, Sidneyu, Istanbulu, Madridu, Beogradu, Podgorici, Skoplju, ali i u Zagrebu. Ovaj sarajevski koncert svojevrsna je kruna svjetske turneje "Tri pisma iz Sarajeva".

Najbolja izvedba te večeri- Iggy Pop & Goran Bregović - "In The Death Car" iz Kusturičinog filma "Arizona Dream". Također, jako je dobro zvučalo poigravanje i izmjena strastvenih dijelova - čas Bregovićeva balkanskog orkestra, čas filharmonije. Potonja je, što je najbolje, pobjeđivala. Kad je na polovici koncerta na red došla vesela "Ćiribiribela" - publika je već u prvom taktu prepoznala opus Bijelog dugmeta, automatizmom reagiravši tijelom. Tako je bilo i za izvedbe "Made in Bosnia" i "Bella Ciao", a sve prisutne na pet je minuta zanijela "Ederlezi".

Nakon koncerta odlazimo u lounge bar "Damask" na Baščaršiji, gdje mladi puše li ga puše nanizane nargile s izborom do 40 okusa.

- Ne točimo alkohol, iznenada će konobar na kumovljevo traženje piva. To nas u hipu usmjerava na instant islamizaciju, posebno mladih generacija. Gledasmo ih u dimu i ništa ne razumijemo. Dojam je da taj proces, uz nažalost slugansku svijest koja Erdogana doživljava svojim vladarom i srčano u nogometu navijaju za Tursku, uz pokoji balon na kojoj naziv "Bosna" dijeli prostor s nazivom "Saudijska Arabija", ne mari za poruku Bregovićeva "Tri pisma iz Sarajeva". No, ipak, na koncertu nije bilo niti jedne žene omotane maramom. Ostaje za vidjeti koja će strana prevagnuti u perspektivi. Dotad, parkiravši u povratku tik do brze rijeke Bosne, u hladu bujnih krošnji, sve su sumnje i strahovi nestali. Bar na tren, mir i smisao disali su punim plućima.

Povezane vijesti

• Ima neka tajna veza, tajna veza za sve nas
• Amerikanci se raspisali o bogatim facama s područja bivše Juge: Svi su nam poznati i evo koliko su točno bogati