Ivona Orlić i Rosanna Bubola (Luka JELAVIĆ)
Velika je razlika među generacijama bila i u pogledu kolača, dok stari nisu jeli gotovo nikad, mladi imaju i jedu kolače mnogo više. Slično je i s voćem. Tako su mi potvrđivali i kazivači. Kolači su se pravili tri puta godišnje, za Božić, Vazam i feštu od sela, te eventualno za neke posebne prilike, kazala je Ivona Orlić
Činjenica da je knjiga Ivone Orlić "Slatka Istra u Vižinadi" objavljena prije desetak godina, nije umanjila bujsku prezentaciju tog izdanja, ali u nešto drukčijem obliku. Naime, autorica Ivona Orlić, etnologinja i pedagoginja koja je svoj život posvetila proučavanju Istre kroz sve moguće poglede, koju je na početku pozdravila i predstavila Rosanna Bubola, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Buje, razgovor sa znatiželjnim posjetiteljicama (koje su u najvećoj mjeri ispunile čitaonicu Gradske knjižnice Buje), počela je prigodnim predavanjem o tradicijskim prehrambenim navikama u Istri.
Samo u posebnim prigodama
Uz to je govorila i o nekim zabludama koje se danas mladim generacijama prezentiraju u pogledu tradicije i nekadašnje stvarnosti u pogledu prehrambenih običaja. Tako je Ivona Orlić spomenula kako kolači i slastice nisu dio stare istarske tradicije, jer su se radili samo u posebnim prigodama, jednako kao i neka druga jela koja nisu bila zastupljena u većinskom siromašnom puku. Pripremanje raznih jela i kolača u Istri se prenosilo s generacije na generaciju i što je bio dio pravog odgoja mladih.
Tijekom predavanja je prenijela neka zapažanja analizirajući zapažanja i kazivanja predstavnika tri generacije, do stotinjak godina unatrag.
- U vrijeme velikog siromaštva kolača gotovo nije ni bilo, a danas je druga situacija. Danas je gotovo sve ne internetu, a nekada su mladi učili od svojih roditelja i predaka, to je bio dio ukupnog odgoja, kako a kolače, tako i za sva jela. Velika je razlika među generacijama bila i u pogledu kolača, dok stari nisu jeli gotovo nikad, mladi imaju i jedu kolače mnogo više. Slično je i s voćem. Tako su mi potvrđivali i kazivači. Kolači su se pravili tri puta godišnje, za Božić, Vazam i feštu od sela, te eventualno za neke posebne prilike. Srednja generacija jela je povremeno, danas su uz svečane objede uvijek kolači, pa i svake nedjelje. Najmlađi jedu i češće, zaključila je autorica knjige u svom pogledu u prehranu triju generacija.
Kazivanja domaćica
Posebno se zadržala na kazivanjima domaćica, prije svega starijih i iskusnijih, koje su pobjeđivale sa svojim slasticama na Festivalu od kolači u Vižnadi, a žive ili su živjele na području Buja i Bujštine. Prenijela je nekoliko njihovih recepata za istarske kolače koji su se češće radili u obitelji, a posebno recept za bucolaje koji se smatra kolačem karakterističnim za Bujštinu.
Inače, u knjizi "Slatka Istra u Vižinadi" autorica je u prvim poglavljima knjige opisala Vižinadu, zatim je pripremila prilog o značajkama istarske prehrane, istarskim tradicionalnim jelima i suvremenim gurmanskim feštama. Posebna je poglavlja posvetila istarskim kolačima, a naročito su privlačne stranice u poglavlju Ricete (recepti) u kojoj šesnaestero kazivača o receptima, životnim prilikama i prigodama u kojima su se pripremali kolači. (L. JELAVIĆ)