Istaknuti dramatičar i romanopisac Ivan Vidić objavio je novi roman "Faradayev kavez", knjigu u kojoj taj strastveno subverzivni književnik tematizira bijeg od hrvatske stvarnosti poigravajući se žanrom satire koja gdjekad, baš kao i u stvarnosti, prerasta u farsu.

Ludičko poigravanje konvencijama, kontrast između idilično-bukoličkih i urbanih te realističnih i nerealističnih motiva, ciklički protok vremena, te izrazito polemičan odnos s društvenom zbiljom, posebice vidljiv u pronicljivim esejskim dijelovima, temeljne su odrednice Vidićeva novog romana.

“Faradeyev kavez” objavio je nakladnik Disput, a glavni lik Vidićeva romana je Krešimir Bubalo, zaposlenik Ministarstva pravosuđa, viši stručni savjetnik za unapređenje kaznenog sustava. Nakon propasti braka i skandala na poslu biva otpušten i bačen na društveno dno. I tada mu nema druge nego krenuti na put - prvo na selo, a potom i u divljinu.

Napustivši grad, Krešo se zapošljava na seoskom poljoprivrednom dobru gdje radi kao pomoćni radnik, seoski sluga. No to ga nimalo ne uzrujava; ne shvaća to kao degradaciju, nego kao povratak prirodi i prirodnom načinu života.

Za jedne strahovite oluje od gromova se i munja sklanja u sigurnost svoje kolibe koja je zapravo – Faradayev kavez. U njemu do njega ne dopire nikakav signal, nikakva informacija iz vanjskog svijeta. Jer u svijetu u kojem zajedno vladaju neznanje i besmisleno gomilanje informacija, simultanitet povijesnih činjenica i njihovih tumačenja, gdje ravnopravno stoje istina i laž, u zemaljskom krajoliku gdje je odavno sve otkriveno, a prisiljeni smo ići u potrage za novim, mir se može potražiti samo u tišini i zaštiti idealnog Faradayeva kaveza.

Poslije, kad oluja mine, Krešo napušta svoju kolibu i selo i kreće dalje, u tamu neprohodnih šuma, gdje je između onoga kroz što prolazi i onoga što u njemu živi i opstaje često nemoguće odrediti granicu.

Dramatičar, scenarist i prozaik, Ivan Vidić (Zagreb, 1966.) jedan je od najintrigantnijih suvremenih glasova na hrvatskom literarnom nebu. Dosad je napisao više od dvadeset kazališnih komada, a na radiju mu je izvedeno tridesetak radio-drama, adaptacija i proznih djela. Djela su mu prevedena na desetak jezika a drame izvođene u svim većim kazalištima u Hrvatskoj, te je za njih dobio niz istaknutih književnih nagrada, među kojima tri Nagrade Marin Držić.

Njegova najpoznatija drama je "Ospice" koju je 1997. u GDK Gavelli postavio Krešimir Dolenčić te koja danas slovi za kultnu predstavu tog kazališta. Ista drama je nakon toga postavljena i u prestižnom Gate Theatreu u Londonu u režiji poznatog engleskog filmskog i kazališnog redatelja Rufusa Norrisa. To je bilo prvi put da je tekst nekog hrvatskog autora izveden na londonskoj pozornici. U inozemstvu su mu još izvedene drame "Groznica", "Život u sjeni banane" i "Kroz sobe". Redatelj Paolo Magelli postavio je koncem 2016. u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) njegovu dramu "Noćni život".

Dosad je objavio knjige "Drame" (2002.), "Gangabanga" (2006.), "Violator/Ona govori" (2007.), "Veliki bijeli zec" (2008.), "Dolina ruža i druge drame" (2011.), "Južna država" (2013.) i "Groupe de soutien/Grdand lepin blanc" (2018.), te zbirku priča "San o tisuću ljeta" (2018.). Potpisuje scenarije desetak igranih, eksperimentalnih i dokumentarnih filmova, a pisac je i dvaju libreta za opere.

Povezane vijesti

• "Knjiga apokrifa" Karela Čapeka u izdanju Disputa
• Objavljen roman "Lepoglava" Željka Funde
• "Civil u Berlinu" Antonija Sobańskog u izdanju Disputa