Milenijske 2000. godine čitav kulturni svijet slavio je Johannesa Gutenberga kao "čovjeka milenija", a Ročani su, ponosni na svoga žakna Jurja koji je čuvenim zapisom "Vita, vita, štampa naša gori gre" iz 1482. godine u rukopisnom "Misalu kneza Novaka" najavio tiskanje "Misala po zakonu rimskoga dvora" (1483.), prve hrvatske i južnoslavenske tiskane knjige, odlučili njemu i Gutenbergu u čast, upravo u svome gradiću rekonstruirati glagoljsku tiskaru u kakvoj je štampan hrvatski Prvotisak.

Zapis žakna Jurja povijesna je najava Prvotiska, ali i potvrda značaja Roča kao srednjovjekovnog glagoljaškog središta u čijim su bratovštinama na zavidnoj razini njegovali kult knjige.

- Danas, više od dvadeset godina nakon izgradnje "pretiskalnice" u Roču, s ponosom možemo zaključiti da je ročka Glagoljska tiskara postala pravi mali glagoljsko-kaligrafsko-tiskarski laboratorij, funkcionalna i ogledna istraživačko-edukativna cjelina zanimljiva ponajprije i nadasve školskoj i studentskoj populaciji, akademskoj zajednici, ali i široj javnosti, posebno turistima koji posjećuju Roč upravo zbog njegove glagoljaške i freskoslikarske baštine. Nažalost, zbog pandemije koronavirusa, Katedra Čakavskog sabora Roč nije bila u mogućnosti tijekom 2020. godine obilježiti dvadesetu godišnjicu na način kako je planirala pa je sve programe, predavanja o inkunabulama, Prvotisku i renesansnim tiskarama te Roču u 15. stoljeću, dječje radionice glagoljanja, glagoljopisanja, glagoljoslikanja, glagoljotiskanja, odgodila za 2021. godinu, izjavila je predsjednica ročke Katedre Mirjana Pavletić.

Kada je prije više od dvadeset godina izrađena "ročka pretiskalnica", vjerna kopija Gutenbergova tiskarskog stroja, s namjerom da se rekonstruira renesansna tiskara s knjigotiskarskim postupkom iz ranog razdoblja tiskarstva, bila je to prva takva replika na hrvatskom tlu, važan kulturni događaj i pravi kulturološki pothvat.

O Johannesu Gensfleischu Gutenbergu, kaže Pavletić, malo se zna, no pretpostavlja se da je na tiskarskoj preši, a posebice na izradi pomičnih lijevanih slova, kao revolucionarnom izumu za umnažanje knjiga, radio od 1448. do 1455. godine i iz toga razdoblja potječu prve Gutenbergove Biblije. Gutenbergov izum bio je uistinu prava revolucija. Tiskanje knjiga se vrlo brzo proširilo i u druge krajeve, a knjiga je postala opće dobro, znatno jeftinija i pristupačnija.

- "Ročka pretiskalnica" izrađena milenijske 2000. godine postala je živi spomenik istarskim glagoljašima koji su prigrlili Gutenbergov izum i sudjelovali u pripremi, moguće i tisku, hrvatskoga Prvotiska samo 28 godina nakon što je Gutenberg štampao Bibliju, odnosno samo 15 godina nakon osnivanja prve tiskare u Veneciji, napominje Pavletić.

Novoizgrađena glagoljska tiskarska preša stigla je u Roč u predvečerje 23. lipnja 2000. godine. Izazvala je divljenje znatiželjnika i neizreciv osjećaj ponosa i radosti aktivista ročke Katedre. Preša je smještena u reprezentativan prostor u renesansnoj zgradi u središtu Roča, u blizini dviju crkava i zvonika. Svečana inauguracija i prezentacija rada preše održana je 1. srpnja 2000. godine, u nazočnosti zamjetnog broja uvaženih kulturnih i javnih djelatnika te prijatelja Roča. Svečanosti je nazočio i tadašnji ministar kulture kojemu je pripala čast otisnuti nulti otisak s tiskarskog sloga, jedan citat iz Knjige mudrosti.

Ideja o izradi replike Gutenbergove preše, godinama je tinjala u mislima Frane Para, profesora grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a Roč se pokazao kao prikladna sredina za realizaciju njegove zamisli. Sa željom da se i Roč uključi u obilježavanje velike obljetnice Gutenberga - čovjeka milenija, te da se ujedno posebna pozornost usmjeri i na ročke glagoljaše i njihovu ulogu u hrvatskoj kulturnoj povijesti, Katedra Čakavskog sabora Roč odlučila je 1998. godine pokrenuti projekt kojega je do realizacije vodio Vladimir Pernić, dugogodišnji voditelj akcija ročke Katedre.

Paro je razradio projektnu dokumentaciju, a Pernić se dao u potragu za financijskim sredstvima. Izradu naprave povjerio je poznatom kamenoklesaru i stolaru Antonu Rabaku iz Staroga Pazina, koji je u nepunih godinu dana u svojoj artističkoj radionici iz suhe javorovine i metalnih okova izradio pravu ljepoticu među sličnim prešama. "Tako lijepa i pravilna preša ljepša je i od replike Gutenbergove preše u samome Mainzu" - izjavio je akademik Josip Bratulić na svečanosti inauguracije ove naprave u Roču i zaključio da se Roč, podizanjem renesansne knjigotiskarske preše, velikim slovima upisao na kulturnu kartu svijeta.

- Ročka je pretiskalnica u narednim godinama postala nezaobilazna postaja mnogobrojnim znatiželjnicima, turistima, učeničkim ekskurzijama, studentskim grupama, a napose malim žaknićima, polaznicima Male glagoljske akademije "Juri žakan" u Roču, koji dio svoje glagoljske naobrazbe stječu upravo u tiskarskoj radionici koju za njih vodi Paro, napominje Pavletić.

Pretiskalnica se 2009. godine seli u novouređeni prostor gradske lođe, u turistički info punkt, no pokazalo se da taj prostor ne može udovoljiti osnovnom cilju radi kojega je preša izrađena, istraživačko-edukativnoj i radioničkoj namjeni. Tako će se ročka glagoljska pretiskalnica 2012. godine seliti i treći put i konačno pronaći svoje mjesto u najprikladnijem prostoru, u tzv. oružarnici uz sama Vela vrata. Novi prostor Glagoljske tiskare "Juri žakan", kako se otada zove ova radionica, svečano je otvoren 29. svibnja 2013. godine. Tom su prigodom promovirani i prvi otisci s olovnoga glagoljskog sloga koje je priredio i otisnuo Frane Paro. Bilo je to prvi put u Hrvatskoj i u svijetu, nakon 110 godina (posljednji je tiskan tzv. Parčićev misal, 3.izd. 1905. godine), da se neki tekst tiska pravim pomičnim olovnim glagoljskim slovima, na drvenom tiskarskom stroju, istim postupkom kakvim su se tiskale inkunabule.

Trebalo je proći više od jednog desetljeća da se "ročkoj pretiskalnici" pridoda još jedna kulturološka vrijednost. Naime, izgradnjom tiskarskog stroja u Roču otvorilo se pitanje nabave olovnih glagoljskih slova, kao jedinog ispravnog načina tiskanja glagoljskoga teksta u ročkoj glagoljskoj tiskari. Dakle, kaže Pavletić, nije dolazio u obzir neki "lažni slog", primjerice reprodukcija stranice u reljefnom cink klišeju, već nabava "gotovih" glagoljskih slova ili pak izrada matrica i odljevaka slova i ostalih tipografskih znakova, interpunkcije, slijepih odljevaka i slično. No, glagoljska su slova nestala iz europskih tiskara s odumiranjem olovne tehnologije tiska koja je bila u funkciji punih pet stoljeća, i koja je, kako kaže profesor Paro, prisilno "muzealizirana" digitalizacijom svih procesa tiskarske industrije.

Posljednja hrvatska knjiga tiskana olovnim glagoljskim slovima jest tzv. Parčićev misal. Tiskan je glagoljskim slovima praške slovolivnice, odnosno slovolivnice tiskare Sinova Bohumila Haasea između 1848. i 1852. godine, i to se pismo smatra posljednjim glagoljskim pismom u široj komercijalnoj upotrebi.

Profesor Paro dao se u potragu za glagoljskim slovima, nadajući se da će ih možda pronaći u inventaru dviju većih hrvatskih tiskara koje su još u drugoj polovici 20. stoljeća raspolagale praškom glagoljicom - Izdavački zavod JAZU u Zagrebu i Štamparski zavod Ognjen Prica u Zagrebu - no njihovom likvidacijom izbrisani su i svi tragovi o eventualnim glagoljskim slovima, kao, uostalom, i u svim velikim grafičkim poduzećima u Hrvatskoj. Kako bi se slovima opremila ročka glagoljska tiskara, trebalo je, dakle, naručiti izradu matrica i slova za novi glagoljski font, pripremio ga je profesor Paro i nazvao "Brevijar", ali narudžba toga posla nikad nije realizirana zbog previsoke cijene.

No, Paro nije odustajao od potrage. Nastavio je traganje putem interneta i došao do ključnog podatka, o postojanju fonta "GLAGOLITIC E -598 - M", koji će ga usmjeriti na malu slovolivnicu, tiskaru i knjigovežnicu u Vaettisu u Švicarskoj. Offizin Parnassia osnovana je 2001. godine. Njeni su vlasnici Hans Ulrich Frey i Stephan Burchard 2005. godine otkupili Berlinerovu slovoljevačku opremu - tri stroja i 3.000 tipova abeceda. To je najveća zbirka monotype-matrica u privatnom vlasništvu. Unutar njih se među "nelatinskim pismenima", nalazi i glagoljica, i to upravo ona iz Haaseove slovolivnice.

I tako se, nastavlja Pavletić, nakon duge potrage, zatvorio krug, i to 2013. godine kada se obilježavala 530. godišnjica Prvotiska. Mala delegacija ročke Katedre Čakavskog sabora, na čelu s Parom i tadašnjim predsjednikom Katedre Vladimirom Pernićem, u svibnju 2013. godine posjetila je Offizin Parnassiju u Vaettisu i naručila lijevanje 20 kilograma olovnih glagoljskih slova za potrebe ročke tiskare.

Nakon razvrstavanja slova u slagarsku kazetu, odabira tekstova i "projektiranja" stranica, nakon slaganja tekstova u vrstaču, slovo po slovo, riječ po riječ, redak po redak, rečenicu po rečenicu, i to sve u negativu, godinu dana nakon nabavke slova, 29. svibnja 2014. godine, Frane Paro, je na ročkoj glagoljskoj pretiskalnici, u nazočnosti uzvanika, odštampao prve otiske s glagoljskoga sloga - dvije stranice složene olovnim slovima. Tekstovi koje je odabrala akademkinja Anica Nazor, dijelovi su iz Misala 1483. godine, i to iz Pavlove poslanice Korinčanima "Hvalospjev ljubavi", iz Ivanova evanđelja "Preljubnica" i dio iz "Čuda u Kani Galilejskoj" te iz Evanđelja po Luki početak "Besjede na gori". Zatvoreni u okvir drvenog tijeska u Roču, premazani crnom tiskarskom bojom, otisnuti su kao suvenir uzvanicima proslave, a potom i brojnim posjetiteljima Roča.

Zahvaljujući profesoru Paru i ročkoj Katedri Čakavskoga sabora, Roč je 2000. godine dobio pretiskalnicu, repliku Gutenbergove knjigotiskarske preše, a nekoliko godina kasnije i ostalu potrebnu opremu za tiskarsku radionicu, čime je postao kulturološki fenomen - jedino mjesto na svijetu gdje je moguće tiskati knjige glagoljskim slovima na način kako se to radilo prije više od 500 godina, u vrijeme inkunabula.

Dokumentarni, polusatni film "Bela karta - črno slovo" koji pobliže govori o glagoljici, glagoljašima i glagoljskoj baštini na buzetskom području, a poglavito o ročkoj Glagoljskoj tiskari "Juri žakan" premijerno je prikazan 21. prosinca 2016. godine. Ročka Katedra koja je 2012. godine objavila Parovu knjigu "Nevidljiva tipografija", 2017. godine objavila je i njegovu knjigu "Bela karta - črno slovo" posvećenu ročkoj tiskari. Dugogodišnji stalni suradnik Katedre, ekspert za tipografiju i rano tiskarstvo, ovom je atraktivno opremljenom knjigom i tekstualno i likovno prezentirao, tematizirao, ali dodatnom faktografijom proširio i zaokružio priču o ročkoj glagoljskoj tiskari.

Povezane vijesti

• Mali žaknići priveli kraju glagoljašku Odiseju
• Z vijulini ne sopu samo muškardini
• Stari splitski plesovi za drage prijatelje