Marlen Glavić je kroz putopisnu fotografiju uspjela dočarati život ljudi iz udaljenih krajeva svijeta, isključivo portretima jer je istinskim altruizmom pristupila svojim modelima s kojima je uspjela uspostaviti povjerenje
Svojedobno je istaknuti fotograf Henri Cartier –Bresson rekao kako je iluzija da fotografiju snima kamera, jer ona nastaje u oku, srcu i glavi. Upravo je umjetnica Marlen Glavić na svojoj izložbi "Putopisni portreti" kroz putopisnu fotografiju uspjela dočarati život ljudi iz udaljenih krajeva svijeta, isključivo portretima jer je istinskim altruizmom pristupila svojim modelima s kojima je uspjela uspostaviti povjerenje. Autorica je slikom željela na promatrače prenijeti vlastitu empatiju za ljude drugačije od nas, što i ne čudi, jer ipak u njenim venama teče krv stoljetne istarske multikulturalnosti i tolerantnosti prema drugima i drugačijima, a što je postala rijetkost u našoj zapadnjačkoj civilizaciji.
Krupnim planom tjera promatrače da zavire u oči njezinih likova, koji iza pogleda skrivaju magiju i tajne iz svog intimnog života. Bezazleni topli pogledi magnetski uvlače promatrača u njihov život budeći tako znatiželju i kozmopolitsku empatiju. Izložba vrijedna obilaska i dubokog promišljanja koliko su nam bliski daleki svjetovi.
Izložba je bila otvorena u sklopu Foto ex tempora u predvorju novigradske Gradske knjižnice. (Sanja BOSNIĆ)