NAJNOVIJE


VINKURAN

PRINČEVI MONARHIJE U KAMENOLOMU CAVE ROMANE: Koncertna oda glazbi na prekrasnoj pozornici


Za tu dojmljivu glazbenu večer bio je zadužen orkestar iz Udina, poznati Filarmonici Friulani. U zboru sastavljenom posebno za ovu prigodu, nastupili su pjevači Slovenske filharmonije i Consortium musicuma iz Ljubljane, te Jeka Primorja iz Rijeke. Tu su bili i izvrsni solisti, sopranistica Anna Viola i tenor Alessandro Cortello, te mezzosopranistica Silvia Regazzo i bas Slavko Sekulić

U vinkuranskom kamenolomu Cave Romane u četvrtak je održan koncert pod nazivom "Prinčevi Monarhije". Na ovoj prekrasnoj prirodnoj pozornici s izvrsnim ozvučenjem nastupilo je oko 160 glazbenika. Za tu vrsnu glazbenu večer bio je zadužen orkestar iz Udina, poznati Filarmonici Friulani.

Moćno i snažno

U zboru sastavljenom posebno za ovu prigodu, nastupili su pjevači Slovenske filharmonije i Consortium musicuma iz Ljubljane, te Jeka Primorja iz Rijeke. Tu su bili i izvrsni solisti, sopranistica Anna Viola i tenor Alessandro Cortello, te mezzosopranistica Silvia Regazzo i bas Slavko Sekulić. Dirigent je bio Igor Vlajnić, kojeg publika koja je posjećivala događanja u Vinkuranu proteklih godina već poznaje.

Program je bio vrlo zanimljiv, počelo je Smetaninom "Vltavom", nastavljeno Lisztovom "Mađarskom rapsodijom", a uslijedili su Mozartov "Requiem", Dvorakova "New World Symphony" (4. stavak) te četvrti stavak Beethovenove "Devete simfonije".

Sva su ta djela u izvedbi ovih glazbenika zvučala vrlo moćno i snažno, nadahnuto, gdje su zbor i orkestar bili vrlo ujednačeni, a solisti su se predstavili zapaženom interpretacijom uz vrlo dobre glasovne mogućnosti.

Repertoar je bio zahtjevan, ali vrlo dobar za ovaj prostor, gdje je stvorena simbioza snage glazbe i ljepote i posebnosti prostora.

"Má vlast" (u prijevodu "Moja domovina") je skup šest simfonijskih pjesama koje je između 1874. i 1879. skladao češki skladatelj Bedrich Smetana. Iako se često razmatra kao jedinstveno ostvarenje od šest dijelova – uz izuzetak "Vltave" – te se uvijek tako izvodi, ovih šest skladbi su zamišljene kao individualna djela.

Ovdje je Smetana spojio formu simfonijske pjesme, koju je unaprijedio Franz Liszt, s idealima nacionalne glazbe koji su bili česti u kasnom 19. stoljeću.

Vrlo je dojmljiva i Lisztova "Mađarska rapsodija". Liszt se divio velikim glazbenim klasicima, ali pisao je i djela koja revolucioniraju glasovirsko umijeće i simfonijsku formu.

Najčešće se u svome stvaralaštvu inspirirao literarnim sadržajima gdje je pronalazio tematiku sa stvarnim ili simboličkim srodnostima s njegovim životom i s njegovom romantičkom prirodom.

Mozartov "Requiem" je vrlo kompleksno, duboko emotivno djelo pisano za soliste, zbor i orkestar. Upravo je stoga to bio izvrstan odabir za ovu lijepu prirodnu pozornicu, gdje je zvučalo još snažnije i upečatljivije, i gdje je posebno zahtjevan kontrapunkt, kao i melodijska linija zvučala čarobno. Dojmljivo je bilo i Dvorakovo djelo, uvijek vrlo snažno i upečatljivo.

"Simfonija br. 9" u d-molu, op. 125 posljednja je Beethovenova simfonija, koju je stvarao skoro deset godina. Već na praizvedbi 1824. godine, koju je i sam skladatelj dirigirao, publika je oduševljeno prihvatila ovo veličanstveno djelo.

Sugestivan ambijent

Da bi što snažnije opisao radost pobjede, Beethoven je prvi puta u simfoniju uveo ljudski glas. U završnom, IV. stavku simfonije, četvero solista i zbor pjevaju "Odu radosti", za koju je riječi napisao Friedrich Schiller. Ovdje je utkana temeljna misao Beethovenova revolucionarna duha, kao i sloboda i jednakost.

Kako je Goethe jednom zapisao za Schillera "Kroz sva Schillerova djela struji ideja slobode, a ta je ideja postepeno, kako je Schiller dozrijevao, dobivala uvijek novo obličje". Upravo je to na snažan način prikazano tijekom preksinoćnjeg koncerta. "Oda radosti" je danas službena himna Europske unije.

Bila je to prava oda glazbe i glazbi u kamenolomu. Inače, koncert je održan u sklopu projekta gdje će se tri vladavine ovih prostora (austrougarska, talijanska, i jugoslavenska) i njihove tri kulture (germanska, latinska i slavenska) obilježiti glazbom najvećih skladateljskih imena tih triju povijesnih razdoblja. (Vanesa BEGIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter