Masimo Paris "Crno"
Ovogodišnja škola rezultirala je doista zanimljivim filmovima, vjerojatno i zbog principa rada voditelja, koji ne insistiraju samo na prijenosu tehničkih znanja, nego pokušavaju pomoći autorima u artikuliranju i razvoju njihovih ideja
Ove godine održana je 14. Škola filma, koju Pulska filmska tvornica organizira u suradnji s Kinoklubom Zagreb i Hrvatskim filmskim savezom te uz financijsku pomoć Hrvatskog audiovizualnog centra i Društva hrvatskih filmskih redatelja.
Mentori škole
Mentori škole (filmski autor i pedagog Zorko Sirotić, snimatelj i montažer Martin Šatović, producent i montažer Marko Zdravković-Kunac), najprije su tijekom listopada organizirali dvije radionice razrade filmskog scenarija, a zatim je uslijedio produkcijski dio škole, tijekom kojeg su polaznici krenuli snimati i montirati filmove uz tehničku i kreativnu podršku mentora. Ove godine bilo je sedam polaznika, koji su se poput junaka znamenitog filma Akire Kurosawe uhvatili ukoštac sa zahtjevnim kreativnim izazovima amaterskog filma. Rezultati njihovih napora prikazani u četvrtak navečer u prostoru Pulske filmske tvornice, mogu se ugrubo rodovski podijeliti na četiri eksperimentalna i tri igrana filma, a nakon svakog filma uslijedila je i rasprava pod vodstvom medijskog djelatnika Ivana Dobrana.
Istaknimo najprije kratki eksperimentalni film "Puležani", redatelja Božidara Sekulića, u kojemu se autor bavi iznajmljivačko-turističkom pošasti kod Puležana, a koji bi se također mogao nazvati "Istrijani" ili "Hrvati". Iako je film povukao publiku na raspravu o tom društvenom fenomenu, valja istaknuti njegove vizualne značajke i dovitljiva filmska rješenja (kolažiranje, dvostruke ekspozicije i drugo) u nadrealističkom kontekstu. Vrlo osebujan je i kratki eksperimentalni film "Osiromašeni Uran" (redatelj Sergej Mudrovčić), u kojemu se izmjenjuju kadrovi redatelja i Marka Zdravkovića-Kunca dok iza njih gledamo beskraj svemira s nadolazećim zvijezdama. Autor je film povezao s brojnim filozofskim i metafizičkim pitanjima, a potpisnika ovih redaka kadrovi s Kuncem podsjećaju na "Velikog Lebowskog", dok neka vizualno-stilska rješenja asociraju na opus znamenitog avangardnog redatelja Kennetha Angera. Sušta suprotnost navedenim filmovima je eksperimentalni film "Oblici zvuka" u kojemu autorica Jadranka Mitrović filmski obuhvaća perspektivu slijepca (zamućeni kadrovi i prizorni zvuk) na vrlo nepretenciozan i likovno zanimljiv način, poput nekakvog vizualno-zvučnog haikua. Zadnja autorica eksperimentalnog filma je mlada Marija Milovan, koja se u kratkom djelu "Moje bijelo vrijeme" bavi svojim poimanjem i viđenjem vremena.
Zanimljivi uradci
Škola je također iznjedrila dva vrlo zanimljiva kratka igrana filma: "Romantika se prodaje" (redateljica Emma Kliman) i "Crno" (redatelj Masimo Paris). U prvom filmu redateljica preko motiva posveta na knjigama obrađuje međuljudske odnose, a redatelj drugog filma obrađuje motiv alkoholizma kroz lik alkoholičara koji teško odolijeva napasti (vrlo zanimljiva uloga Marka Zdravkovića-Kunca). Oboje autora su vrlo dobro obradili kratku igranofilmsku formu, pokazujući da vladaju naracijom, ali i ljudskim osjećajima, dok je Paris svom filmu podario i poželjnu dozu humora.
Deborah Jančić se u "Mjesečini" približava granici igranog i eksperimentalnog filma i njezin je rad nešto manje dojmljiv od spomenutih igranih filmova. Zaključno, ovogodišnja škola rezultirala je doista zanimljivim filmovima, vjerojatno i zbog principa rada voditelja, koji ne insistiraju samo na prijenosu tehničkih znanja, nego pokušavaju pomoći autorima u artikuliranju i razvoju njihovih ideja. Takav pristup definitivno je najučinkovitiji način širenja filmske kulture, iako zahtijeva prilično truda i vremena. Zorko Sirotić nabacio je i jednu ideju koja se čini vrlo zanimljivom - da se počinje dodjeljivati nagrada koja bi se nazvala Zlatni Kunac, a koja bi se, primjerice, mogla dodijeliti onome tko osvoji najveći broj glasova prisutne publike. Nadajmo se da će ova ideja već dogodine zaživjeti u praksi. (Elvis LENIĆ)