KOMENTAR UREDNICE KULTURE

Povratak u budućnost ili "Sanjari" o Puli u Puli

| Autor: Bojana ĆUSTIĆ JURAGA

"Sanjari budućnosti" Teatra Fort Forno nisu samo nostalgična priča o slavnoj pulskoj prošlosti već i pogled unaprijed kroz poviješću inspiriran i edukativan scenarij Borisa Senkera i prštavu, raspjevanu, zaokruženu snovitu Raponjinu režiju

Preksinoćno uprizorenje predstave "Sanjari budućnosti" Borisa Senkera u režiji Roberta Raponje na pulskom Kaštelu, najvišoj točki grada, nije bila samo kruna ovoljetne sezone Teatra Fort Forno iz Bala - Kazališta s vizijom, u čijoj je produkciji ova predstava i nastala. Gostovanje "Sanjara", koje je publika u Puli preksinoć ispratila ovacijama, važna je društvene činjenica, a više je razloga za to.  

Prije svega, u Pulu je iz Bala stigla predstava o Puli, o njenim vizonarima koji su sanjali i kroz "zlatno stoljeće" od druge polovine 19. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata, oblikovali zapuštenu Pulu u onodobno važno urbano, industrijsko, vojno, kulturno-umjetničko, intelektualno središte - moderan grad. Bilo je to vrijeme Austro-Ugarske monarhije, a već je tada Pula punim plućima živjela svoju danas nadaleko poznatu multikulturalnost. Na njenim se ulicama, trgovima, u parkovima i tramvajima, na brojnim gradskim kupalištima, u školama, knjižnicama i obiteljskim domovima, u brodogradilištu i arsenalu jednog u to doba najbolje branjenih gradova Europe i glavne luke K.u.K monarhije govorilo hrvatski, talijanski, njemački, mađarski, češki, poljski… Do Pule je vozio direktni vlak iz Beča, Trsta i Rijeke. Slavni gosti grada i turisti odsjedaju u desetak pulskih hotela, a i oni, kao i Puljani, uživaju u brojnim restoranima i kavanama. U Puli toga doba izlaze dnevne novine na hrvatskom, talijanskom i njemačkom… Tadašnji je Arsenal, iz kojeg je iznikao dojučerašnji simbol grada a danas mrtvo bodogradilište Uljanik, imao pomorski muzej i bio je i turistička destinacija…

Sva se ta živost osjeti u prštavoj, raspjevanoj, zaokruženoj snovitoj Raponjinoj režiji koja umrežavajući kazališne forme stvara energetski teatar sa svojim predanim i posvećenim ansamblom. Na tom je tragu i cijela misija Teatra Fort Forno koji djeluje u istoimenoj autrougarskoj utvrdi iz 1904. u Balama kojoj je vraćen stari sjaj zahvaljujući društvu Fort Forno iz Bala, a posebno potpori Zaklade Mon Perin, idejnog začetnika i osnivača Plinija Cuccurina i Općine Bale. Vrlo jasno, konkretno i poduzetno, vizija o novom životu austrougarskih utvrda i njihovom pretvaranju u kulturna žarišta postala je živa stvarnost koja na temeljima starog, konkretno revitalizirajući autrougarsku baštinu - gradi novu kulturnu stvarnost. Pametno oblikovana ideja, velikodušna financijska potpora - i vizija je postala je stvarnost. Zapuštena utvrda je obnovljena, i u njoj stvaraju kazališni umjetnici. Nastaju predstave za domaće gledatelje, ali i turističke posjetitelje. Briga za baštinu sljubljena je s kulturnim turizmom.

 

I zbog svega toga "Sanjari budućnosti" - a riječ je o drugom dijelu trilogije Teatra Fort Forno, nakon prošlogodišnjih "Istarskih priča" - nisu samo nostalgična priča o slavnoj pulskoj prošlosti, već i pogled unaprijed kroz poviješću inspiriran i edukativan Senkerov scenarij. Kazališna priča nadahnuta vizionarima počinje 1914. prizorom kada Sigmundu Freudu koji odmara na Brijunima na terapiju dolazi gospođica Histria. Njen je problem što sanja tuđe snove. Ona sanja sedam snova, snove sedam poznatih osoba iz povijesti Pule, grada na sedam brežuljaka. Tako u "Sanjarima budućnosti" san o "Kamenim snovima" sanjaju slavni građani Pule, arhitekt Pietro Nobile i povjesničar Pietro Kandler. Tu je i "Željezni san" nadvojvode cara Franje Josipa i nadvojvode Maximiliana, te viceadmirala Hansa Bircha Dahlenrupa, koji Pulu vide kao glavnu luku Monarhije. San o Puli kao glavnoj ratnoj luci sanjala je i Carica Elizabeta, Sisi koja je položila kamen temeljac za pulski Arsenal. Na sceni su i arhitekti sanjari koji sanjaju san o preobrazbi ratne luke u luku plemenite dokolice i grade prsten tvrđava oko Pule od Fort Bourguignona do Fort Forna. "Zvjezdane snove" sanjaju Johann Palisa, voditelj Mornaričke zvjezdarnice na Monte Zaru i Herman Potočnik Noordung, svemirski arhitekt. Tu su i u brijunskim "Rajskim snovima" Paul Kupelwieser, Alojz Čufar i dr. Robert Koch. U Puli "Raspjevane snove" sanjaju i književnik Thomas Mann, te glazbenici Antonio Smareglia i Franz Lehar…

U konačnici, svoj san sanja i Paula Preradović, autorica austrijske himne koja je živjela u Puli, i kako sam Raponja kaže "otkriva kako se zavičaj ucrtava i stvara naš nutarnji pejzaž i kako se vraćamo uvalama našeg djetinjstva kao mjestima gdje pronalazimo vlastito utočište i crpimo snagu za djelovanje, liječimo svoje nemire, sumnje, dvojbe i nastavljamo sanjati i stvarati bolju, smisleniju i svrhovitiju stvarnost." 

Kroz kazališne snove, koji su postali stvarnost, zagledani u prošlost gledamo i pulsku budućnost. Pula je to u kojoj bi nužno struka, a ne politika, trebala imati glavnu riječ u urbanom planiranju i kulturnoj politici. Pula u kojoj će gradske vlasti priče o traženju koncesionara za devastirana kupališta zamijeniti konkretnim i hitnim planovima za njihovo uređenje. Pula u kojoj će otužne slike nekad slavnih austrougarskih vila u Negrijevoj ulici i Ulici Pina Budicina na Verudi, zamijeniti prizori koji slave ovaj nekad prekrasni gradski kvart. Pula u kojoj se njena austrougarska slavna prošlost neće tek prigodničarski prizivati i spominjati. Pula koja će s ponosom svojim gostima pokazivati i Arsenal, i Marine Kasino, i Politeamu Ciscutti, i zgradu pulske tržnice, i Mornaričku bolnicu i svoje Palazzine, i Hotel Rivieru i Vile Münz i Valkane, i Fort Monvidal, Fiort Casoni Vecchi, Bourgignon… I "Sanjare" kojima je pulske pozornice širom trebaju otvoriti svoja vrata. I za svoje Puljane i za svoje turiste. I ljeti, i zimi.

Zaključujem mišlju velike glumice Selme Alispahić koja u "Sanjarima" glumi Paulu Preradović, a sažima temelje svoje dugogodišnje suradnje s Robertom Raponjom: "… teatar mora biti i mjesto etičkih preispitivanja i dubokih emotivnih poniranja, a sve u cilju što boljeg razumijevanja ljudske prirode i oplemenjivanja sredine u kojoj živimo."

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter