ZLATKO VIDAČKOVIĆ Umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala uoči početka 66. Pule
OVE GODINE IMAMO U ARENI NAJBOLJE OD HRVATSKOG I EUROPSKOG FILMA - Čitao sam da su neki redatelji htjeli izbjeći da budu u konkurenciji s "Generalom", ali nemam o tome izravnih saznanja
Ukinut je kriterij premijernosti i naglasak je dan na kvaliteti. Tako ćemo u prvom terminu u Areni gledati sedam najboljih hrvatskih filmova , filmofilskim rječnikom - sedmoricu veličanstvenih. Neki su premijerni, dugo očekivani naslovi, a neki su hitovi provjereni kod hrvatske publike. U drugi termin u Areni vraća se europski film
Uoči subotnjeg otvaranja 66. Pulskog filmskog festivala, o skromnom broju premijera hrvatskih filmova, kriterijima izbora filmova, kritikama na račun Pule, domaćih filmskih naslova, razgovarali smo s umjetničkim ravnateljem Festivala Zlatkom Vidačkovićem.
- Imate dugogodišnje iskustvo kao umjetnički voditelj Pulskog filmskog festivala. Po čemu se vaš ovogodišnji izbor filmova za 66. Pulu eventualno razlikuje od vaših prethodnih selekcija; prati li možda neke nove svjetske festivalske tendencije?
- Svakako. Dignuta je selekcijska letvica za ulazak u Arenu i konkurenciju, pa je od 14 prijavljenih hrvatskih filmova u konkurenciju ušlo samo 8, a od 12 koprodukcija samo 6. Istodobno je uvedena nenatjecateljska sekcija nacionalnog programa Kontrapunkt. U uvjetima povećane produkcije i primjene digitalnih tehnologija pokrenut je, u skladu sa svjetskim festivalskim trendovima, taj festivalski program za ostvarenja koja donose nove estetike ili žanrovski obogaćuju hrvatski film, čime se stvaraju preduvjeti za otvorenost prema novim autorima i strujama nacionalne kinematografije. To su hrvatski filmovi, ali i manjinske koprodukcije primjerene za dvoransko prikazivanje. Za večer dodjele nagrada odabrao sam dokumentarac o legendarnom Oliveru Dragojeviću i snimku njegovog obljetničkog koncerta iz Arene Zagreb.
- Predstojeća 66. Pula nudi tek tri premijere hrvatskog igranog filma: "General" Antuna Vrdoljaka, film Ivana-Gorana Viteza "Dopunska nastava" i "Dnevnik Diane Budisavljević" Dane Budisavljević. To je prilično skroman broj premijernih naslova. Je li to posljedica bojkota Društva filmskih redatelja? Pulu su, naime, ove godine zaobišli novi film Dalibora Matanića "Zora" i film Danila Šerbedžije "Tereza 37".
- Producenti ta dva filma rekli su nam su da ne mogu biti dovršeni na vrijeme za prijavu na Festival. Čitao sam u novinama da su neki redatelji htjeli izbjeći da budu u konkurenciji s "Generalom", ali nemam o tome nikakvih izravnih saznanja. U svakom slučaju, nova festivalska koncepcija, a i statut, ukinuli su kriterij premijernosti i naglasak je dan na kvaliteti. Tako ćemo od ove godine u prvom terminu gledati sedam najboljih, filmofilskim rječnikom - sedmoricu veličanstvenih. Neki su premijerni dugo i očekivani naslovi, a neki su hitovi provjereni kod hrvatske publike, i mislim da je to pobjednička kombinacija.
Pula nikada nije bila koncipirana kao Berlin
- Kako komentirate svježu kritiku filmskog kritičara Dragana Rubeše da "Pula sve više poprima karakter reprizne smotre, svedena na lokalnu istarsku manifestaciju", i da je "programski koncept Pule kao godišnjeg ročišta hrvatske kinematografije odavno zastario"? Rubeša je tu tezu argumentirao riječima da je nacionalni diskurs, ako i postoji na festivalima A-lige, uguran u drugi plan, navevši kao primjer selekciju Perspektive Deutsches Kino u sklopu Berlinalea.
- Pula nikad nije bila koncipirana primarno kao međunarodni natjecateljski festival poput Berlina, već kao smotra nacionalne kinematografije s nacionalnim filmskim nagradama. U Puli je domaći film uvijek bio u prvom planu, kako u Jugi, tako i u Hrvatskoj. Zlatne Arene su Hrvatskoj ono što su u SAD-u Oscari, u Francuskoj Cesar, u Velikoj Britanija BAFTA, u Španjolskoj Goya. Taj koncept ne da nije zastario, nego je postao globalni trend! U Pulu ove godine dolaze ravnatelji i selektori međunarodnih festivala od Cannesa i Berlina do Busana i Palm Springsa, međunarodni distributeri i prodajni zastupnici, ravnatelji filmskih centara iz regije te brojni strani novinari i kritičari, što najbolje demantira tezu o lokalnoj manifestaciji.
- Svojedobno ste u tjedniku Nacional izjavili da je u travnju 2014. tadašnji ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar učinio sve da ukine funkciju umjetničkog ravnatelja festivala i da je, kako ste rekli, opasniji bio njegov prijedlog da se festival uopće ne održi, a 1,8 milijuna kuna iz Ministarstva kulture prebaci na račun HAVC-a. Kakvi su danas odnosi Pulskog filmskog festivala i HAVC-a?
- Odnosi su odlični. Novi ravnatelj HAVC-a Chris Marcich, u potpunosti shvaća vrijednost Pule kao najdugovječnijeg i najposjećenijeg nacionalnog festivala koji ostvaruje ciljeve za koje se zalaže i njegova institucija. On je s nama govorio na tiskovnoj konferenciji u Zagrebu, a bit će uvodničar i na dva okrugla stola koja pripremamo - o izgradnji novog filmskog studija u Hrvatskoj i o povećanju gledanosti nacionalnog i europskog filma, a sudjelovat će i na završnoj međunarodnoj panel diskusiji o dosezima ovogodišnje nacionalne produkcije.
- Prilikom ponovnog, prvog reizbora 2017. , kada ste zamijeni dotad tročlani umjetnički savjet Pulskog festivala s Hrvojem Pukšecom, Tanjom Miličić i Mikeom Downeyom, isticali ste da je za vašeg desetogodišnjeg mandata od 2004. do 2013. broj gledatelja povećan s 18 na 78 tisuća, čime je festival postao najposjećenija kulturna manifestacija u Hrvatskoj te da su Pulu između ostalih posjetili slavni glumci Christopher Lee i Ralph Fiennes te veliki redatelj James Ivory. Kada će Pulu opet pohoditi istaknuti filmski autori i glumačke zvijezde?
- Za gledanost smatram najvažnijim dobar odabir filmova, a ove godine imamo u Areni najbolje od hrvatskog i europskog filma. Što se gostiju tiče, Festival je sada odlučio sredstva usmjeriti u dovođenje što više vrhunskih svjetskih profesionalaca koji mogu pomoći hrvatskoj kinematografiji. Tako ove godine dolaze direktor programskog odjela Festivala u Cannesu Christian Jeune, voditeljica međunarodnih odnosa Berlinalea Karin Hoffinger i selektorica Berlinalea za Srednju i Istočnu Europu Barbara Wurm, direktor najvećeg azijskog festivala - Međunarodnog filmskog festivala u Busanu Jay Jeon, kritičarka lista Variety i selektorica festivala u Palm Springsu i Chicagu Alissa Simon, umjetnički ravnatelj festivala istočnoeuropskog filma u Cottbusu Bernd Buder, selektorica Varšavskog filmskog festivala Agnieszka Oryl, predsjednik distributerske kuće Wide Management Loic Magneron i drugi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
