galeriji Poola jučer je otvorena izložba mladog umjetnika Pavla Pavlovića pod nazivom "Paralelni protokol". Radi se o izložbi sastavljenoj od tri dijela određenih cjelina, a autor kaže da je to "više-manje polureciklirana izložba" što se odnosi i na

naslov, jer se promijenio termin izložbe pa su promijenjene i slike, a i "Paralelni protokol" je termin koji se koristi kada se nešto

izjalovi i onda se mora pribjeći rezervnom planu. Tako je slično bilo i s ovom izložbom, autor je imao neku ideju za prvobitnu verziju izložbe, ali nije stigao završiti slike pa je predstavio radove iz prošle serije. Primjerice, slika s ružičastim konjićem je iz jednog još ranijeg ciklusa kada mu se još nisu javljale ljudske figure u slikama nego su teme više bile vezane uz polunapuštene, derutne prostore.

Reintepretacija slika iz obiteljskih albuma

Na svim drugim slikama izloženima u Pooli nalaze se ljudske figure, pa je na jednoj prikazan lik koji leti između oblaka, a na drugoj, ogromnoj slici lijevo od ulaza, imamo dva muškaraca i djevojku obučenu kao francuska sobarica koji poziraju usred pustinje s psom. Nasuprot te velike slike je još jedna koja prikazuje obitelj - mamu, tatu i curicu s rukom u gipsu i opet psom, koji poziraju na mostu iznad neke zagađene rijeke, vjerojatno u Kini. To je, kako kaže autor, nekakva njegova, ne doslovna, reinterpretacija slika iz obiteljskih albuma.

- Zanimljiva mi je bila ta vrsta dokumentarizma koja je postojala prije s onim analognim fotoaparatima koji su vrlo često bili dosta loši, a ljudi koji nisu bili fotografi su to snimali i razvijale su se fotografije koje su ostale kao artefakt, kaže Pavlović koji elemente za svoja djela nalazi na netu, slaže pejzaže i ljude u fazi skice i stvara završni proizvod. Tako glava spomenute gospođe postoji, ali tijelo koje je naslikao nije njeno.

Na pozivnici za izložbu dominira slika dviju gospođa koje sjede na klupi na nekakvom zaleđenom jezeru ili nečem sličnom. Inspiraciju za to je našao dok je putovao u srednju školu iz Samobora u Zagreb i primijetio te gospođe za koje mu se učinilo da već godinama čekaju taj autobus i ovo je njegova posveta njima.

Poput filmskog kadriranja

Pavlovićev stil vuče na realizam, pa čak i na stil strip-crtača, ali on kaže da je njegov stil najviše vezan uz način kadriranja u filmu.

- Volim stripove ali se nikada nisam bavio stripom, kaže Pavlović koji kao jedan od uzora navodi Marka Rothka, jednog od glavnih predstavnika apstraktnog ekspresionizma. Voli i kasnogotičke slikare, ali kaže da je ova njegova vrsta slikarstva nastala "relativno slučajno".