Objavljena mapa kinetičke arhitekture Andrije Mutnjakovića

(Hina/EPA)

Hrvatski muzej arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objavio je mapu s karakterističnim projektima kinetičke arhitekture istaknutog hrvatskog arhitekta akademika Andrije Mutnjakovića, priopćeno je iz HAZU.

Mapa pod nazivom "Kinetic architecture 1964-1990" objavljena je u sklopu edicije Arhitektonika na engleskom jeziku u 50 numeriranih i potpisanih primjeraka i namijenjena je relevantnim institucijama u Hrvatskoj i svijetu, s ciljem aktualnog uključenja u istraživanja kinetičke arhitekture.

Projekti kinetičke arhitekture prikazani u mapi dio su eksperimentalnih istraživanja akademika Mutnjakovića koja je sabrao u knjizi Andrija Mutnjaković Kinetička arhitektura / Kinetic Architecture iz 1995. Knjiga je stekla međunarodno priznanje uvrštavanjem u leksikon Oxford Dictionary of Architecture 2016. gdje je navedena kao literatura za pojam Kinetic architecture.

Iz te su knjige za ovu mapu izabrana četiri karakteristična Mutnjakovićeva kinetička projekta (stambene vile u Hollywoodu i Reggio Emiliji, crkva svetog Petra u Splitu i paviljon u Veneciji), nastala u razdoblju od 1964. do 1990.

Predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt u uvodu je napisao da je aktualna i propulzivna tema kinetike u arhitekturi relevantan i poticajan segment višeslojnih globalnih razmišljanja o razvitku arhitektonike.

Prema zapisima autora, njegovi su projekti inspirirani antičkim Vitruvijenim zbornikom De architectura libri decem, gdje deseta knjiga raspravlja o strojevima i pokretnim vojnim građevinama.

Također, Mutnjaković svoje inspiracije temelji na knjizi Machinae novae renesansnog erudita Fausta Vrančića i njegovim kinetičkim strojevima kao motivima arhitekture zgrada. Posebno naglašava i svoju inspiraciju suprematičnim kompozicijama ruskih konstruktivista iz početka 20. stoljeća, ističe Neidhardt.

No Mutnjakovićeva kinetička arhitektura ima prethodnika i u hrvatskoj arhitekturi: arhitekt Josip Pičman projektirao je 1934. deseterokatni hotel završen na vrhu staklenim salonom i pokretnim staklenim pokrovom, a arhitekt Vladimir Turina 1948. športski kompleks sastavljen od bočnog otvorenog bazena-središnjeg zatvorenog bazena-bočnog lakoatletskog stadiona, povezanih tračnicama po kojima klizi pokretna tribina.

Po Neidhardthovu mišljenju, utjecaji na formiranje Mutnjakovićeve mobilne arhitekture pojavljuju se kao uzorak inspiracije, ali se ne prepoznaju kao motivi realizacije.

Kinetika uzoraka je graditeljski statična: na fiksnoj podlozi kipa ili kuće pokreću se segmenti (rotirajuće kugle ili posmični krovovi), te stvaraju jednoznačnu kompoziciju. Kinetika Mutnjakovićevih projekta je strojno dinamična: pokreću se svi segmenti kuće i stvaraju mnogoznačne kompozicije.

Pristupom kinetičkoj arhitekturi kao dinamičkom međuodnosu punog i praznog u strukturi građenja, Andrija Mutnjaković ostvaruje promjenljive prostorne oblike čovjekova bivstvovanja, kao rezultate vlastitog stvaralačkog impulsa, smatra u svojoj recenziji akademik Branko Kincl.

Mapa "Kinetic architecture 1964-1990" vrijedan je povijesni prilog aktualnim istraživanjima kinetičke arhitekture. Također i hvalevrijedni doprinos Hrvatskog muzeja arhitekture u istraživanju i prezentaciji djela hrvatskih arhitekata, ističe Kincl.