Objavljena knjiga Michaela Kunzlera "Liturgija Crkve"

(Hina/EPA)

Knjigu njemačkoga liturgičara Michaela Kunzlera "Liturgija Crkve", koju je na hrvatski jezik preveo Ivica Žižić, objavila je u svom nizu Amateca zagrebačka nakladna kuća Kršćanska sadašnjost.

Nakladnik navodi kako je riječ o kapitalnom i opsežnom djelu (658 str.) koje obuhvaća cjelokupnu liturgiku te predstavlja prvi sustavni udžbenik u Hrvatskoj namijenjen sveučilišnoj nastavi na teološkim fakultetima i općenito liturgijskoj formaciji.

Kunzlerova liturgika, napominje Kršćanska sadašnjost, nastala je iz nastavničke i znanstvene prakse proučavanja teologije, povijesti i pastorala liturgije na paderbornskome teološkom fakultetu te drugim okolinama u kojima je ovaj ugledni profesor i plodni pisac djelovao.

Knjiga je, naglašava, iako se radi o enciklopedijskom djelu u kojem je sabrano mnoštvo podataka, osobito povijesnoga karaktera, pristupačna običnom čitatelju ponajprije zbog svojega stila.

Kunzler je, ocjenjuje, vješto povezao misaonu sistematičnost s literarnom lakoćom, realizirajući djelo koje će sasvim sigurno biti važan izvor za studij i znanstveni rad u hrvatskim teološkim okolinama, kao i koristan priručnik u liturgijskom pastoralu.

Nakladnik napominje kako je djelo koncipirano uzorno udžbenički, ima jasnu konzistentnu strukturu, a teme su obrađene originalno i cjelovito. Sastoji se od šest dijelova koji su posvećeni teološkim temeljima, liturgijskoj antropologiji i kulturi, pomnoj analizi euharistijskoga slavlja, kao i analizi drugih sakramentalnih slavlja, te razmatranju liturgije u vremenu.

Kunzler pristupa liturgiji, ističe nakladnik, najmanje kroz tri temeljne perspektive: teološku, povijesnu, pastoralnu. U pogledu teologije liturgije autor gradi teološke spoznaje na temelju vrela, teološke predaje i crkvenoga nauka o liturgiji, posebno Drugoga vatikanskog sabora, dodaje nakladnik.

Autorov istančan osjećaj za tradicije istočnih Crkvi vodi ga također do usporedne analize, pri čemu klasične teološke analize obogaćuje svježim slikama s kršćanskoga Istoka, napominje nakladnik i dodaje kako Kunzlerov interes za povijest kontinuirano prati integracija spoznaja iz područja kulture i umjetnosti, posebno glazbe.

Kunzlerova povijest liturgije, tvrdi nakladnik, povijest je liturgijske kulture koja je na poseban način povezana s kulturnom poviješću, ne zaobilazeći pritom ni istočne Crkve.

Autor kristalnom jasnoćom i eruditskom argumentacijom iscrpno odgovara na pitanje kako Crkva slavi svoje bogoslužje i zašto ga slavi u suvremenim antropološkim i kulturnim uvjetima, razastirući njegovu najdublju i najsvetiju istinu, ističe nakladnik.