Kraj svake godine u Gradskoj galeriji Fonticus obilježen je prezentacijom nekog likovnog, tematskog i kolektivnog projekta u kojemu na zadanu temu sudjeluje velik broj autora, likovnih umjetnika iz Hrvatske i drugih zemalja. Ova godina obilježena je nekim drugim, neočekivanim okolnostima, pa se kustos Galerije Fonticus u Grožnjanu Eugen Borkovsky odlučio na jedan drugi koncept projekta koji je bez službenog otvaranja, opet iz poznatih razloga, postavljen u Galeriji Fonticus.      

- Ispostavilo se je zadati temu kao ranije i čekati radove zapravo nemoguće zbog otežane komunikacije, dostave radova i drugih okolnosti u kojima smo se našli, kada je sve zabranjeno i zatvoreno. Kako, u Likovnom fundusu Grožnjan imamo 889 radova 343 autora iz 19 zemalja, želeći da budemo na neki način u duhu vremena, a opet da ne problematiziram temu korone, potražio sam u Fundusu radove koji predstavljaju na neki način samoću, osamljenost, otuđenost, kao posljedicu aktualnog stanja u društvu. Na nametnutu temu neslobode i samoće dodiruje se i općenito problem komunikacije, jer istinske komunikacije nije bilo ni prije ovih poteškoća u kojima smo se našli, jer ovo što imamo zapravo je informiranje, ne i komuniciranje, ljudsko je komuniciranje, a nije samoća. Tako se projekt stvarao prema zatečenim radovima u Likovnom fundusu. Mnogi od ovih autora nisu tematizirali čisti pojam samoće, ali ga njihovi radovi dodiruju u nekom od aspekata, pojašnjava svoju ideju za organiziranje projekta Eugen Borkovsky.

Na zadanu temu odabrao je 59 radova iz fundusa koje potpisuje 59 autorica i autora. Različite su teme i likovne tehnike.

- Osim četiri video rada, ostali su radovi različitih tehnika, od grafike, klasičnog slikarstva, freskoslikarstva, fotografije, akvarela, crteža, foto montaže, do objekata i instalacija. Velik je i vremenski raspon nastanka radova. Najstariji rad je na naslovnici kataloga, to je rad Franje Doleneca Francine iz 1959. godine, ima zatim radova iz kasnijeg razdoblja, te nekoliko svježih radova koji su došli u Fundus posljednjih godina. Koliko god je velik raspon godina nastajanja radova, cijeli projekt je na neki način odraz suvremene situacije, tako su radovi i birani. Bilo je još radova koji su se mogli uklopiti u temu, ali sam želio što aktualnije radove. Radovi ilustriraju stanje, od osobnog stanja, agresije općenito pa sve do agresije na pojedinca. Kroz svoje radove umjetnici na određen način nude prijedloge kako prebroditi ovu situaciju. U konačnici se dogodilo da je izložba radova usađena u sadašnjost, oslanjajući se na vizualne komentare trenutka ili svjedočenja kontemplacijskih, osobnih doživljaja. Ova kolekcija može poslužiti kao upozorenje na stanje, ali i kao ilustracija posljedica ovog što nam se upravo događa, dodaje Borkovsky.

U posljednjem ovogodišnjem tematskom likovnom projektu zastupljeno je 59 autora iz Hrvatske i nekoliko drugih zemalja koji su izlagali u Grožnjanu ili su na neki drugi način popunjavali respektabilnu zbirku Likovnog fundusa Grada umjetnika.

Borkovsky je u katalogu izložbe zapisao osvrt na radove svrstavši ih u neformalne grupe, iako radovi na izložbi nisu tako raspoređeni.

- Veliki dio radova pokriva situacije samoće kroz propitivanja pejzaža, lokacija kao oznaka stanja izoliranosti ili izgubljenosti. Tu je svakako rad Elen Semen koja u kadar slike postavlja pusti otok ili Andrea Kustić koji nudi mapu nepoznatog grada s konstatacijom: "Vi niste ovdje." U ovoj uvjetnoj grupi radovi su Goranke Supin, Milana Marina, Zdravka Rajkovića i Fulvija Juričića čiji pejzaži, interijeri ili vizije ne odišu vedrinom.

O osobnom doživljaju progovaraju Višnja Postić i Nina Šperanda koje predstavljaju sjene nedefiniranih likova uz dramske odsjaje. Aktivnost u vrijeme izolacije, samoće, dosade predlaže nekoliko radova. Sportske aktivnosti, trčanje ili urbani biciklizam predlažu Slavica Marin i Voljen Grbac. Okretanje literaturi, predstavljanjem knjige nudi Džeko Hodžić. Slično, ali istraživački temu projekta, tražeći smisao u sebi ili u literaturi, obrađuju Željko Bobanović Don Bobo i Slavica Isovska. Ovdje pripada i rad Iris Poljan koja nudi jednostavnu igru rukama bez kompjutora i sličnih pomoćnih sredstava zanimacije, trošenja vremena osamljenosti.

Zanimljive detalje koji mogu biti označeni izoliranošću, promišljanjem, doživljajem samoće, predstavljaju radovi koje potpisuju Tina Braico, Slađan Dragojević, Martin Erdeš, Lidija Kuhar, Aleksandra Rotar i Luiza Štokovac. Doživljaj eksterijera, megagradova ili megazgrada hotela, iako mogu biti ispunjeni ljudima, sinonimi su za interpretaciju osamljenosti autora Marijana Blažine i Michala Czanderlea.

Zanimljivu grupu radova predstavljaju autori koji su propitivali vlastita stanja tjeskobe ili akcije vezanje za osobna propitivanja u prostoru i vremenu. Radove osobne memorije potpisuju Željka Gradski, Pamela Ivanković, Silvana Konjevoda, Otello Mamprin, Željko Marinković, Tereza Pavlović, Gabrijela Rukelj, Roberta Weissman Nagy i Andrej Zbašnik. Na rubu osobnog i bilježenja tuđeg stanja temu potkrjepljuju Marija Đaković, Jana Kunovska, Zoltan Nagy i Dragan Vlaisavljević.

Samoću, otuđenost ili pak snagu samoće pojedinca u povijesti mitova, legendi ili rituala dodiruju Franjo Dolenec Francina, Petar Dugandžić, Aleksandar Duvnjak, Saša Jantolek, Marino Marineli i Dalibor Pehar.

Na rubu teme koja propituje politiku i njen odnos do pojedinca rad je Edvarda Kužine. U ovoj, najvećoj grupi koja evidentira direktan ili indirektan utjecaj političko-tehnokratskog okruženja na osobu također ima dosta autora i radova. Tu su Darko Brajković Njapo, Refik Saliji Fiko, koji ilustriraju diktiranost, uvjetovanost pojedinca te Bogomir Duzbaba, Miranda Legović, Renata Papišta i Krešimir Sokol, koji to ilustriraju komentarom. Direktni, ponekad i agresivni utjecaj prikrivenih centara moći, a ostvaruju se preko represivnog, a danas i zdravstvenog aparata, predstavljaju radovi koji se u potpunosti mogu uklopiti u recentni povijesni trenutak. Te radove potpisuju: Radenko Milak, Zoltan Novak, Renata Pentek, Bojan Šumonja i Jure Zrimšek. Autorsko problematiziranje tehnološke budućnosti čovječanstva kao da su željeli predstaviti Bojan Dolenec, Marino Jugovac, Bruno Paladin, Irena Škrinjar i Martin Zelenko. U ovaj projekt uvršten je i rad Roberta Paulette, koji predstavlja portret, figuru magarca. On pripada propitivanju prošlosti i budućnosti, ali ovdje ne mislim na magareći rod. Možemo se sarkastično upitati: je li je ovo simboličan portret ljudskog bića već danas ili je to prikaz nadčovjeka? Pitamo se je li ljudski rod pred dramatičnim promjenama? Tiho je pouzdanje da magarac ipak nije sasvim podatna i poslušna zemaljska vrsta bića, zapisao je u katalogu Eugen Borkovsky.      

Izložba u Galeriji Fonticus je otvorena do prvih dana veljače, a uz katalog jedan od sudionika projekta Don Bobo snimio je i video prezentaciju svih radova s osvrtom kustosa Borkovskog i ta će prezentacija biti dostupna na mrežnoj platformi YouTube. Inače, izložba radova koji su zastupljeni u projektu može se pogledati u radno vrijeme galerije ili uz poziv na telefon označen na ulaznim vratima galerije Fonticus.

- Drago mi je da smo uspjeli ovu godinu okončati još jednim projektom s velikom brojem autora i radova. Tijekom godine nekoliko izložbenih termina je preskočeno ili pomaknuto, ali uspjeli smo održati kontinuitet izlaganja, što je u ovoj situaciji jako važno. Imali smo stalnu potporu Općine i Polivalentnog kulturnog centra Grožnjan i zadovoljan sam onim što smo uspjeli organizirati u ovoj godini, u vrijeme kad su mnoge galerije bile zatvorene, a sadržaji otkazivani, reći će na kraju Eugen Borkovsky, kustos Galerije Fonticus u Grožnjanu.

Povezane vijesti

• Godinu završila velikim likovnim projektom: Promišljanje pedeset autora na temu edukacije
• Na otvaranju ovogodišnje sezone u Galeriji Fonticus: PROBLEMATIZIRANJE SUVREMENOSTI I LABORATORIJ VIZUALNIH ILUZIJA
• U Grožnjanu izlažu Zlata Tomljenović, Željko Bobanović i Katja Restović: Osobna spoznaja stanja civilizacije uz propitivanje odnosa prema realnosti