16. Audioart
Groove nevjerojatnih glazbenih kombinacija u Rojcu
Marko Cicilijani (Foto Kulturistra)
Održan je trodnevni 16. Audioart – festival eksperimentalne i improvizirane glazbe u organizaciji udruge Kulturban.
Manifestacija je počela u Galeriji Novo gdje Marko Cicilijani predstavio rad "Why Frets?" kroz tri forme: audiovizualni performans, instalaciju i performativno predavanje. U predavanju-performansu "Why Frets?— Requiem for the Electric Guitar", Cicilijani je ispričao izmišljenu povijest električne gitare, koja je temelj cijelog projekta. Predavanje-performans nadopunjen je interaktivnim vizualima, koji počinju kao konvencionalna prezentacija u stilu PowerPointa, ali postupno dobivaju na vizualnoj finoći i interaktivnosti.
Simbol pobune i muževnosti
Godine 2083. povjesničar Marek Sicilia predstavlja svoje najnovije istraživanje koje povijest električne gitare postavlja u radikalno novu perspektivu. Prema njemu, pickup je 1833. izumila tkalja i amaterska fizičarka Sieglinde Stern, koja ga je koristila u prvom električno pojačanom žičanom instrumentu, Di-Cordu. Nizom slučajnosti i okolnosti plan dizajna završava u rukama Georgea Beauchampa koji 1933., sto godina nakon izuma pickupa, proizvodi prvu električnu gitaru - Rickenbacher A-22. Ovaj instrument potom izrasta u jedan od najpopularnijih instrumenata u povijesti glazbe. Postaje simbol pobune mladih i rock ‘n’ rolla te se postupno razvija u simbol muževnosti i seksualne potencije. Međutim, razni događaji dovode do naglog pada popularnosti instrumenta, a godina 2033. označava posljednji javni nastup s električnom gitarom.
"Why Frets? – Downtown 1983" temelji se na isječku snimljenog instrumentalnog djela za tri električna gitarista (Nico Couck, Nele de Gussem i Alex Tentor). Predstavljen je kao dokumentacija fiktivnog koncerta koji se održava 1983. u klubu Roulette u centru Manhattana. Komentar na kraju skreće u općenitije refleksije o njujorškoj Downtown sceni 1980-ih i ulozi koju električna gitara igra u njoj.
Tekst služi kao uvod u stvarni performans s postavom žive elektronike u kojoj se signali unaprijed snimljenih električnih gitara manipuliraju i obrađuju na različite načine. Otprilike na polovici djela umetnuti su fragmenti intervjua iz 1980-ih s glazbenicima te scene, izražavajući njihov odnos prema glazbi, a posebno prema električnoj gitari.
Treći segment Cicilijanovog rada je instalacija naziva "Why Frets? – Tombstone" i sastoji se od četiri električne heavy metal gitare (poput Flying V-a i Warlocka) koje su ukliještene jedna u drugu, pri čemu je svaki vrat postavljen ispod žica susjedne gitare, dok žice stvaraju uzorak tkanja. Zajedno, četiri gitare tvore glazbenu skulpturu. Gitare su poduprte s četiri stalka za hi-hat kojima može upravljati publika. Budući da su žice svih gitara isprepletene, čak i mala promjena položaja jednog instrumenta utječe na ugađanje sve četiri gitare.
Druga i treća večer održale su se u Rojcu gdje je drugu večer otvorio avangardni francuski gitarist Julien Desprez, inače i član sastava Mopcut. Večer se nastavila nastupom dueta Mislava Režića i Gordana Tudora koji u ovoj formaciji sviraju od 2020. godine. Njihova suradnja urodila je ovim jedinstvenim glazbenim projektom u svijetu glazbe: kombinacijom saksofona, klasične i električne gitare uz dodatak elektronike. Drugi festivalski dan završio je uz izvedbu slovenske umjetnice Maje Osojnik, pjevačice, skladateljice, elektroakustičke improvizatorice, umjetnice zvuka i producentice koja se služi glasom, Paetzold bas blokflautama, terenskim snimkama, lo-fi elektronikom, igračkama i pronađenim predmetima. Djeluje u širokom rasponu žanrova – od rane i suvremene glazbe do eksperimentalne elektronike, jazza, improvizacije, noisea i rocka. U svom radu istražuje i preoblikuje tonske spektre instrumenata, spajajući jednostavne pjesme s apstraktnom i klasičnom glazbom te zvučnim krajolicima između stvarnog i nestvarnog.
Šumoviti set
Posljednji dan 16. Audioarta donio je nastupe Dieb 13 i Mopcuta. Iza imena Dieb 13 krije se Dieter Kovačič, austrijski improvizator koji se bavi turntableom te eksperimentira s audio kasetama, pločama, CD-ovima i hard diskovima. Njegov šumoviti set na gramofonima bio je komplementaran triju koji je zatvorio ovogodišnji Audioart, a to je Mopcut koji čine Lukas König (bubnjevi, sampler), Audrey Chen (glas, elektronika) i Julien Desprez (električna gitara). Publika je uživala u valu isprekidane buke, moćnog groovea, gustih i detaljnih tekstura začinjenih instrumentalnom slobodom muzičara.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
