MULTIMEDIJALNI UMJETNIK IZ VODNJANA Matija Debeljuh gost osječke galerije Waldinger

foto

"Contrada" je rezultat eksperimentalne video suradnje s plesačicom suvremenog plesa Robertom Milevoj, rad "Grad od čelika" nastao je kao plod autorovih dječjih fascinacija prizorima visokih peći u Zenici, rodnom gradu njegove majke, dok je "Gubilište" vizualna instalacija temeljena na romanu Mirka Kovača

Proteklog su vikenda u osječkoj galeriji Waldinger održane projekcije filmova i razgovor s vodnjanskim multimedijalnim umjetnikom Matijom Debeljuhom, a u okviru programa Video Forum 2020.

Iako je ovaj program zamišljen kao jednodnevni događaj, organizatori su ga ove godine odlučili produljiti kako bi rad pogledao što veći broj posjetitelja. Tako će se Debeljuhovi filmovi "Contrada", "Grad od čelika" i "Gubilište" kontinuirano prikazivati u dvije dvorane Gradskih galerija Osijek sve do nedjelje 25. listopada. Programsku koncepciju i moderiranje potpisuju Branka Benčić i Tanja Vrvilo.

Uz naknadni razgovor s umjetnikom, posebno sa studentima osječke Umjetničke akademije, cilj je tematizirati Debeljuhov kompleksan proces rada: od ideje do realizacije.

- Upravo je procesualnost za mene izrazito bitan element filmskog medija, kao i male 'greške'. Svi moji filmovi vrlo su estetizirani, no volim da je u temi ili u srži nešto pomalo 'pomaknuto'. Branka Benčić to u jednom tekstu naziva uznemirujućom ljepotom, kazao je Matija Debeljuh.

"Contrada" je plod eksperimentalne video suradnje s plesačicom suvremenog plesa Robertom Milevoj, rad "Grad od čelika" nastao je kao plod Matijinih dječjih fascinacija prizorima visokih peći u Zenici, rodnom gradu njegove majke; dok je "Gubilište" vizualna instalacija temeljena na romanu Mirka Kovača. Taj je rad prije dvije godine osvojio Grand Prix 26. slavonskog biennalea Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku.

Filmografija Matije Debeljuha kontinuirano se bavi istraživanjem odnosa čovjeka, vremena i prostornog okruženja, mjesta i memorije, angažira odnose prošlosti i sadašnjosti, a manifestira se kompleksnim oblicima vizualnog prevođenja. Tako nastaju video zapisi kraćeg trajanja strukturirani kao digresije, skice za kratke ne-narativne forme, koje dočaravaju stanja i atmosferu unutar zadanog prostora filmske fikcije, lišene tako dramaturške funkcije, ali impregnirane subjektivnim potencijalom, pojašnjava kustosica i povjesničarka umjetnosti Branka Benčić.