Zdenko Jelčić (Foto PFF)
Zdenko Jelčić, glumac s 50 godina karijere, dobitnik je 21. Nagrade "Fabijan Šovagović" koju dodjeljuje Društvo hrvatskih filmskih redatelja za izuzetni doprinos hrvatskoj kinematografiji. Na jučerašnjem festivalskom susretu u Circolu Jelčić je podsjetio na svoj životni put, a velikom je glumcu nagrada sinoć svečano uručena u Areni u na zatvaranju 68. Pulskog filmskog festivala.
Karijera duga 50 godina
Razgovor u Circolu vodila je redateljica Jasna Nanut, a sudjelovala je i kćerka pokojnog Fabijana Šovagovića, glumica Anja Šovagović Despot. Predstavljanje je počelo kratkim filmom Dalije Dozet u kojem uz inserte iz filmova, o Jelčiću govore redatelji s kojima je radio poput Branka Schmidta i Vinka Brešana koji kaže da se Jelčić uvijek isticao u gomili te ga je bilo lako prepoznati.
S obzirom da ova nagrada nosi ime velikog glumca, Jelčić se prisjetio da je Šovagović bio stariji od njega, ali da su se njih dvojica družili i prijateljevali te je s njim uvijek imao o čemu razgovarati.
- Shvatio sam da glumac mora biti autentičan, a zato mora biti autonoman, kaže Jelčić koji je družeći se sa Šovagovićem otkrio i treći element, da mora biti autohton, da zna gdje pripada, da ima svoju zemlju a to je u Jelčićevom slučaju Hercegovina i kada je to shvatio krenulo mu je bolje u glumi. "Što korijeni idu dublje, to se hrast više širi", rekao je Jelčić i pojasnio da autohtonost znači i obitelj - otac, mater, odgoj, susjedstvo, drugovi, Neretva, franjevački duh…
S Anjom Šovagović se upoznao glumeći u "Hamletu" kojeg je na Dubrovačkim ljetnim igrama početkom 1980-ih režirao Jiri Menzel, a u toj je predstavi glumio i Dragan Despot koji se zaljubio u Anju i danas su bračni par.
- Iz te zajedničke osnove koju imaš s mojim ocem neizmjerno sam sretna što si upravo ti dobitnik ove Nagrade, to mojoj obitelji puno znači, a još nam više znači kada je dobije umjetnik kao što si to ti, kazala je Anja Šovagović-Despot koja je Jelčića opisala kao glumca snažnih karakteristika, fizionomije koja podsjeća na Clinta Eastwooda, upečatljivog pogleda, koji odaje dojam čvrste boksačke osobnosti teške kategorije. "Međutim, tonovi tvoga lica, nijanse tvoje grimase, partiture tvoje geste, čine te maestrom hrvatskog glumišta", poručila je Jelčiću, kazavši da ga doživljava dijelom obitelji.
Jelčić je govorio i o filmu "Ne naginji se van" iz 1977., gdje je igrao Jeru Čikeša. Film se vrti oko radnika migranata koji odlaze u Njemačku i rade na crno u teškim uvjetima. Jere Čikeš je taj koji im uzima pasoše i pola plaće, a zbog te njegove uloge nastala je riječ "čikešija" koja opisuje taj pokvareni sustav, što Jelčić smatra najvećim komplimentom ikada koji je dobio. Tako je "Čikešijom" u šali nazvao i ovaj razgovor.
Njegova uloga Blage Antića u televizijskoj seriji "Novine" nominirana je za nagrade, a na ovom festivalu prikazan je film "Menhetenska odiseja" koji nije pobrao baš najbolje kritike te je loše ocijenjen od publike u ovogodišnjem natjecanju. Jelčić koji u filmu tumači glavnu ulogu smatra da je redatelj Mario Vrbančić napravio vrhunski film, potpuno drugačiji od ovoga što se radi u hrvatskom filmu i to "za 4 kune" te se zahvalio umjetničkom ravnatelju Pavi Marinkoviću što je uzeo ovakav film na festival.
Na pitanje Jasne Nanut je li svjestan da njegova karijera traje 50 godina, odgovorio je da je svjestan i da je osjeća.
Život u inozemstvu
Zdenko Jelčić je 23 godine proveo sa suprugom u Švicarskoj, gdje je pisao i snimio 25 filmova te glumio u predstavi koja je odlično primljena od Berlina do Pariza. Iako prvo nije znao njemački dobro ga je naučio da je švicarski ambasador bio uvjeren da je pravi Švicarac, i razočarao se kada je shvatio da nije.
Prisutne su nasmijale i u prošlost vratile stare reklame za Kraševe bombone u kojima je Jelčić glumio uz pokojnog Mladena Crnobrnju i koje su ostale poznate po replikama "Lakše se diše" i zbog kojih je Jelčić mogao dovoljno zaraditi da konačno ode u Pariz koji je toliko htio vidjeti i da, po vlastitom priznanju "živi k'o grof". Na tome je zahvalan redatelju Antunu Vrdoljaku i producentu Ivici Vidoviću. Ta je uloga inače bila inspirirana Jelčićevom ulogom u Vrdoljakovom "Kiklopu".
Na pitanje Jasne Nanut što je naučio tijekom života i karijere, odgovorio je "Ništa", a najdraži trenutak mu je bio kada se vjenčao.
- S filmom ili bez filma se može, ali ne može se bez prave "mace", kaže Jelčić koji smatra i da se umjetnost mora financirati jer će narod propasti.