NOVA IZDANJA
LADA DURAKOVIĆ: Glazbeni odgoj ubrajao se u skupinu nacionalnih predmeta
Ova knjiga govori o nastavi glazbe u hrvatskim osnovnim školama u prvih dvadeset godina nakon Drugog svjetskog rata i rezultat je mog rada na uspostavnom istraživačkom projektu "Stvaranje socijalističkoga čovjeka. Hrvatsko društvo i ideologija jugoslavenskoga socijalizma" Hrvatske zaklade za znanost, veli Lada Duraković
Knjigu "Glazba kao odgojno sredstvo u formiranju 'socijalističkog čovjeka': nastava glazbe u osnovnim školama u Hrvatskoj (1945. – 1965.)" Lade Duraković nedavno je objavilo Hrvatsko muzikološko društvo uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, zaklade HAZU i Hrvatske zaklade za znanost. Recenzenti knjige su akademkinja dr. Koraljka Kos i dr. Rozina Palić Jelavić, a urednica je dr. Lucija Konfic.
Lada Duraković je izvanredna profesorica na Muzičkoj akademiji u Puli, članica i suosnivačica Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma na pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile.
Autorica je brojnih znanstvenih članaka te, uz ovu, dviju ranije objavljenih znanstvenih monografija: "Pulski glazbeni život u razdoblju fašističke diktature 1926.-1943." i "Ideologija i glazbeni život: Pula 1945. – 1966." Koautorica je, uz Sabinu Vidulin, sveučilišnog udžbenika "Metodički aspekti obrade muzikoloških sadržaja – Mediji u nastavi glazbe". Urednica je nekoliko izdanja, među kojima je i nedavno objavljena monografija Odsjeka za glazbenu pedagogiju Muzičke akademije u Puli "Glazbeno obrazovanje izvan okvira".
- Odakle interes za odabir tog predmetnog razdoblja proučavanja, (1945. – 1965.)?
- Glazbom u razdoblju ranog socijalizma bavim se već dugi niz godina. Moja dosadašnja istraživanja bila su vezana uz suodnos ideologije i glazbe u Puli i Istri u tom razdoblju. Ova knjiga pak govori o nastavi glazbe u hrvatskim osnovnim školama u prvih 20 godina nakon Drugog svjetskog rata i rezultat je mog rada na uspostavnom istraživačkom projektu "Stvaranje socijalističkoga čovjeka. Hrvatsko društvo i ideologija jugoslavenskoga socijalizma" Hrvatske zaklade za znanost. To je projekt Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma u sklopu kojeg je tri godine skupina od 11 suradnika istraživala različite teme. Moja je tema bila vezana uz status glazbenog odgoja u školama u ranom poraću, a odabir je zapravo bio slučajan – potaknuo ga je rad u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, odnosno uvid u dokumente koji se u tom arhivu čuvaju, a koji su bili za mene iznimno zanimljivi i motivirajući. Istraživanja glazbene prošlosti prije devedesetih u najvećoj su mjeri vezana uz popularnu glazbu ili etnomuzikološke/tradicijske prakse. O tzv. ozbiljnoj glazbi koja je meni primarno u fokusu puno se manje piše, dok je nastava glazbe na marginama, gotovo u potpunosti zapostavljena. Jedan od motiva odabira te teme je i moj interes za glazbenu pedagogiju, odnosno za njezino mjesto u širem obrazovnom, u društveno-političkom kontekstu. Stavovi o obrazovanju prije devedesetih godina prošloga stoljeća su često revizionistički, kroz diskurs se provlače tvrdnje o školskom totalitarizmu, o uravnilovki koja je sprječavala razvoj kreativnosti i zatirala individualnost učenika. Generacijama koje razdoblje nisu osobno proživjele, osobito mladim ljudima kojima predajem, željela sam ostaviti studiju odmaknutu od simplificirane retorike i generalizacija, temeljenu na znanstvenoj metodologiji i interpretaciji.
- Kako ste artikulirali ovo proučavanje, je li je bilo teško doći do relevantne građe?
- Kao što sam već rekla, dosad objavljenih muzikoloških i glazbeno-pedagoških radova i knjiga na ovu temu nema. Da bi knjiga imala veću "uporabnu vrijednost" njezin sam sadržaj morala u prvom redu podrediti sistematizaciji i analizi temeljne građe koja pruža uvid u različite aspekte glazbenog odgoja u osnovnim školama u formativnom razdoblju socijalizma. Stoga je knjiga koncipirana u dvije veće cjeline.
U prvoj se cjelini razmatra poratna politika obrazovanja i uloga estetskog odgoja mladih, odnosno odgoj mladih putem umjetničkih disciplina. Saznajemo gdje su se i u kakvim prilikama školovali budući učitelji glazbenog odgoja u razrednoj i predmetnoj nastavi, kakvi su bili sadržaji nastavnih planova i programa, u kojoj su mjeri nastavna sredstva (udžbenici, priručnici) bili propagandni kanali za potporu novoj ideologiji. U tom je dijelu knjige i dio vezan uz Školski radio i njegovu ulogu u obrazovanju. Snimke tih emisija nažalost nisu sačuvane, a i danas bi se mogle koristiti u glazbenoj nastavi jer su bile uglavnom neopterećene ideološkim sadržajima, a učenike su na stručan i poticajan način upoznavale s vrijednim djelima glazbene literature.
Drugi dio knjige bavi se upisivanjem ideologije u nastavnu praksu. Glazbeni odgoj ubrajao se, uz materinji jezik, povijest i zemljopis u skupinu nacionalnih predmeta. Stoga je zanimljivo pratiti njegovu ulogu unutar obrazovnog sustava, zahtjeve koji su se postavljali pred učitelje i nastavnike i poteškoće na koje su nailazili u pokušaju da usklade ambiciozna htijenja prosvjetnih vlasti s vlastitim (uglavnom skromnim) predavačkim vještinama i mogućnostima učenika. U tom dijelu zatim čitamo o simbolima i ritualima školskih svečanosti, odnosu prosvjetne politike prema crkvenoj i zabavnoj glazbi.
Što se tiče izvora koje sam koristila, ključna je bila građa u posjedu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, Državnog arhiva u Pazinu i Hrvatskog školskog muzeja u Zagrebu. Uz spise i dokumente koji se čuvaju u tim ustanovama, koristila sam i članke iz brojnih glazbenih, pedagoških i kulturoloških časopisa i revija. U tom je drugom dijelu uvid u sve te izvore koje sam navela nadopunjen osobnim iskustvima dvadesetak kazivača čija svjedočenja i sjećanja na nastavu glazbe u socijalizmu se mogu čitati u knjizi. Koristim priliku da zahvalim svim mojim prijateljima i suradnicima koji su mi omogućili kontakte s ljudima od kojih sam dobila brojne vrijedne informacije.
- Koliko se toga promijenilo u percepciji nastave glazbenog odgoja/kulture u školama te u njezinoj provedbi, prema onome kakav je danas?
- Percepcija je uvijek ovisna o stavovima pojedinaca prema umjetničkom obrazovanju općenito, rekla bih da je i onda kao i sada bilo mišljenja o glazbenom odgoju kao "drugotnom", "manje važnom", no stav prosvjetne politike prema njemu u poraću je bio bitno drugačiji. Vodilo se računa da se glazbeno opismene i upoznaju s glazbenom literaturom sva djeca, posebno ona siromašnijih, radničkih obitelji koja ranije nisu imala priliku glazbeno se obrazovati, poticao se razvoj umjetničkih talenata. Puno se radilo na osposobljavanju za zajedničko muziciranje, prije svega zborno pjevanje, a zatim i sviranje. Materijalni preduvjeti potrebni za odvijanje nastave su bili skromni, mnoge škole nisu imale gotovo nikakve instrumente, nedostajali su priručnici i ostala literatura za nastavnike, da ne spominjemo sredstava za reprodukciju zvuka. Međutim, iako se rezultati glazbenog obrazovanja u prvih petnaestak poratnih godina teško mogu svesti na zajednički nazivnik jer su u najvećoj mjeri ovisili o angažmanu i znanju pojedinih učitelja i nastavnika, te o okolnostima u kojima se nastava odvijala, nemjerljivi su s današnjim. Arhivska građa i drugi izvori svjedoče o radu mnogih uspješnih pjevačkih zborova s brojnim članstvom, postojanje orkestara raznorodnih instrumenata, tamburaških zborova i harmonikaških sastava, orkestara mandolina, orkestara blok flauti, o skupnom muziciranju na Orffovom instrumentariju. U nekim su gradovima pojedini učitelji i nastavnici uspijevali u suradnji s kazališnim kućama i drugim institucijama priređivati i glazbeno-scenske predstave manjeg opsega. Takve primjere lijepe suradnje škola i kazališta smo imali i u Puli, gdje su radili sjajni učitelji poput Višnje Manasteriotti, Frane Barića i drugih.
- Koji je Vaš trenutni fokus interesa? Planovi za budućnost?
- Uskoro iz tiska izlazi moja knjiga "Zaboravljena glazba: Pula 1900.- 1950". Nastala je iz bilješki, odnosno svojevrsnih didaskalija istraživanja različitih aspekata glazbenog života Pule. Pisala sam je gotovo 20 godina, bilježeći zanimljive epizode iz glazbene prošlosti grada, pojedinosti iz životopisa, skladateljskih opusa, izvođačkih i glazbeno-pedagoških angažmana javnosti manje poznatih osoba koje su obilježile glazbenu svakodnevicu grada, a koje su danas u potpunosti zaboravljene. Također, s kolegicom muzikologinjom dr. Marijanom Kokanović Marković s Akademije umetnosti iz Novog Sada sam upravo dovršila knjigu o Leharovom boravku u Puli. Dok je u Puli djelovao kao kapelnik Mornaričkog orkestra Lehar je napisao dvadesetak djela, od kojih danas publika poznaje tek valcer "Le belle Polesane (Adria walzer)". Kolegica Marijana i ja došle smo do nekih, široj javnosti potpuno nepoznatih partitura pisanih u Puli, nabavile ih i analizirale. Istražile smo i čitav repertoar Mornaričkog orkestra/gradske glazbe u to vrijeme. Namjera nam je bila obilježiti 150 godišnjicu Leharovog rođenja 30. travnja koncertom u INK-u, u suradnji s Puhačkim orkestrom i Muzičkom akademijom. To je trebao biti još jedan od programa obilježavanja 40. godišnjice rada Odsjeka za glazbenu pedagogiju Muzičke akademije. Snimljen je i dokumentarni film koji donosi nepoznate detalje iz pulskog perioda umjetnikova života i rekonstrukciju njegovog kapelničkog angažmana. To ćemo, međutim, morati ostaviti za neka sretnija vremena. U međuvremenu se veselimo izlasku knjige koju će objaviti Povijesni i pomorski muzej Istre. I tu bih iskoristila priliku i zahvalila svim mojim kolegama koji su rado pristali priključiti se projektu "Lehar" - rukovodstvu Akademije koje ga je odlučila podržati, Puhačkom orkestru grada Pule koji je već započeo s uvježbavanjem repertoara te Istarskom narodnom kazalištu.
- Kako se odvija online održavanje nastave sa studentima?
- Ja bih rekla da je uspješna u onolikoj mjeri koliko je pojedini nastavnik spreman truda uložiti u njezino izvođenje. U svakom slučaju od nastavnika koji žele svoj posao nastaviti raditi kvalitetno ova je situacija puno zahtjevnija od "predavaoničke". Mnogo toga ovisi i o informatičkim znanjima koje pojedinci imaju od ranije i o tome koliko su spremni učiti. Imamo centar za e-učenje, informatička služba Sveučilišta nam je na uvijek na raspolaganju i spremna pomoći. Studenti, bar prema mojim iskustvima, vrijedno rade i trude se. Rekla bih da je svima nama ovo prilika da steknemo neke nove vještine, da naučimo koristiti različite nove platforme, da se umrežimo s kolegama s drugih Sveučilišta, pokažemo solidarnost u dijeljenju nastavnih materijala i međusobnoj pomoći. Unatoč tomu što je ovo nezavidna situacija, u njoj treba pronaći benefite za budućnost.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
