"ta:pija" PETRE TADIĆ

'KOJA TAPIJA, PULA JE MRTAV GRAD' Gdje su svi ti ljudi koje sam sretao na Fratarskom?

  U svom socijalno-umjetničkom angažmanu Petra Tadić nije pristrana i isključiva, već pokušava 'uhvatiti' autentičan duh grada * Obećava, s pozicije suočavanja s tapijom, činjenica da se ova mlada autorica nakon studija vratila u svoj rodni grad - prvo je u Zagrebu stekla diplomu vizualnih komunikacija 2017. godine, a potom i diplomski (Master) studij na Katedri za vizualne komunikacije na Akademiji likovnih umjetnika u Ljubljani 2020.

| Autor: Zoran ANGELESKI
Petra Tadić (Snimio Dejan Štifanić)

Petra Tadić (Snimio Dejan Štifanić)


Društveno angažiranom i vizualno razigranom izložbom plakata "ta:pija", 27-godišnja pulska fotografkinja i grafička dizajnerica Petra Tadić od preksinoć se do 3. veljače predstavlja u Galeriji HUiU. Polazišna točka izložbe je u ovješenom plakatu na kojem autorica prenosi misao povjesničara umjetnosti i teoretičara dizajna Feđe Vukića koja glasi: "Grad, baš kao i čovjek, ima svoj puls, ima svoje želje i ambicije, rađa se, stari i umire, ima svoj karakter i, konačno, ima svoj identitet". Pritom, kako se da zaključiti iz izloženog, autorica u tom socijalno-umjetničkom angažmanu nije pristrana i isključiva, već pokušava 'uhvatiti' autentičan duh grada.

Višedimenzionalni pristup

Kao optimalan primjer tog višedimenzionalnog autoričinog pristupa fenomenu tapije, ovješeno je i - poetsko koliko i sociološko - pitanje: "Gdje su svi ti ljudi koje sam sretao na Fratarskom?".

Možda i previše s pozicije autonomnog autora Petra Tadić obilato se poslužila knjigom pulskog etnologa i antropologa dr. Andree Matoševića "Doći u Pulu, dospjeti u tapiju", iz koje u svom 'grafičko-političkom' izričaju koristi pojedine definicije, teze ili odgovore (za potrebe knjige) intervjuiranih Puljana o lokalnom fenomenu pulske tapije - od učmale, apatične, dosadne atmosfere grada, posebno za zimskih mjeseci, praznih ulica, neiskorištenih prostora do tapije kao negativne osobine pojedinca ili grupe, tapije kao najzgusnutijeg izraza slenga za lošu, nedobru osobu, bend, pojavu... grad. Pritom autorica ne preskače ljetni 'overtourism' (Pula ima, istaknuto je u jednom radu, 60 tisuća stanovnika, a u kolovozu u turističkoj sezoni bilježi 110 tisuća dolazaka), apartmanizaciju naselja, neprohodne ulice i zatrpane plaže naspram prostora koji zimi zjape prazni.

Vizualno isprepletena komunikacija

- U Puli za mlade nema nikakve zanimacije. Bukvalno je mrtav grad, pričamo li o zimi ili o ljetu, kada grad malo živne, ali to nije grad za mlade. Pula, znači, postaje grad starih, kaže jedan od intervjuiranih u Matoševićevoj knjizi, a čiju misao autorica prenosi u ovoj vizualno isprepletenoj komunikaciji u prostoru sve aktivnije HUIU galerije.

Obećava, s pozicije suočavanja s tapijom, činjenica da se ova mlada autorica nakon studija vratila u svoj rodni grad - prvo je u Zagrebu stekla diplomu vizualnih komunikacija 2017. godine, a potom i diplomski (Master) studij na Katedri za vizualne komunikacije na Akademiji likovnih umjetnika (ALUO) u Ljubljani 2020. godine. Ljubav prema fotografiji razvija već na prvoj godini studija, a vizualni elementi koje koristi sastoje se od integracije tipografije i fotografije, analognog i digitalnog oblika, koristeći tehniku kolaža.

- Našu uobičajenu pulsku tapiju praznih ulica, sada zbog pandemije koronavirusom živi cijeli svijet. Ono što mi osjećamo svake zime, sada osjeća cijeli svijet, aktualizirala je i globalizirala fenomen tapije Petra Tadić u izjavi za naš list.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater