NAJNOVIJE



OKRUGLI STOL "KADI SU FINILI?" O NESTALIM ISTRANIMA U KONCENTRACIJSKIM LOGORIMA

Htio bih da moj otac posjeti grob svog oca!


Tijekom Drugog svjetskog rata više od 20.000 Istrana odvedeno je u nacističke koncentracijske logore. Više od 5.000 njih nikada se nije vratilo. Priče preživjelih uznika i šture obavijesti Crvenog križa desetljećima su bile jedine vijesti o sudbini tih ljudi. Na okruglom stolu "Kadi su finili?", održanom sinoć u pulskom Domu antifašista, članovi obitelji stradalnika nacističkih koncentracijskih logora govorili su o tome kako su nakon 70 godina pronašli podatke o svojim bližnjima te im napokon na mjestu posljednjeg počivališta položili cvijet i zapalili svijeću.

Uz voditelje projekta "Istarske sudbine", pulske profesore povijesti Igora Šaponju i Igora Jovanovića, a u sklopu projekta Istarskog povijesnog društva "Stoljeće europskog antifašizma. Istra između lokalnog i globalnog", koji su bili svojevrsni moderatori ovog skupa, o nesretnim sudbinama svojih djedova govorili su njihovi unuci, danas profesorice ekonomije Magda Ivančić i Dolores Mihelić Malbašić te dramski pedagog INK-a Aleksandar Bančić, dok se Valter Harić ispričao za nedolazak, no poslao informacije o svom djedi Boži iz Smoljanci, koji je u logoru Bergen-Belsen umro u 41. godini života. Jovanović je u uvodu rekao da prema nedavno objavljenim podacima njemačkog Crvenog križa, Nijemci traže još uvijek 1,4 milijuna ljudi nestalih u Drugom svjetskom ratu; Rusija traži četiri milijuna nestalih, a Amerikanci 43 tisuće.

Magda Ivančić, posredstvom Šaponje i Jovanovića koji su joj ustupili dokumete, a prije svega zbog, kako je rekla, njemačke pedanterije, uspjela je nakon dugo vremena saznati sudbinu svog djeda iz Valture, koji je u 49. godini umro u manje poznatom radnom logoru na području današnje Češke . Njena baka to nije saznala do svoje smrti. "Sumnja se da je mog djeda u Valturi, kao i ostale, izdao jedan lokalni fašist, kojeg su nakon rata naši ubili. Taj je puno njih poslao u logor", kazala je Ivančić, zaključivši: "Rat je grozan i nepotreban. Djed je umro stvarno bez veze, nevin, nije bio ni u vojsci".

Jedna domaća žena izdala je i kovača Josipa Bančića, djeda Aleksandra Bančića, rođenog 1910. u Krničari Dolenji u okolici Žminja, koji je prvo završio u loogoru Dachau, a onda u logoru Neuengamme kraj Hamburga. Vremenom je njegov unuk preko raznih izvora i arhiva saznao da je djed, vođen pod imenom Giuseppe Banci, pokopan na talijanskom vojnom groblju časti, a da bi zatim posjetio djedov grob u Hamburgu. Djed je umro od srčanog udara tijekom čišćenja od bombi i ruševina nakon američkog bombardiranja Hamburga.

- Moj otac nikad nije upoznao svog oca jer je djed umro u prosincu 1944., a moj otac je rođen u siječnju 1945. godine. Tata nije imao ništa materijalno od svog oca, pored toga što su nam u ratu zapalili kuću, sve ukrali i uništili. Imamo samo dvije fotografije djeda. Moja je želja bila mom ocu dati nešto simbolički materijalno od djeda, pa sam zatražio od talijanske vlade medalju za djeda, budući da je oni izdaju na zahtjev obitelji, i dobili smo je 2016. Malo mi je žao da naša država kao da ne prepoznaje te ljude kao naše ljude, zato jer su tada bili državljani Italije, kazao je Bančić i nastavio: "U mojoj obitelji bio je zid tišine oko mojeg djeda. Htio bih da moj otac posjeti grob svog oca, a i želja mi je vratiti djedove ostatke kući. Rodio mi se sin i htio sam da moj sin zna kako je završio njegov pradjed, kako se to nikad ne bi ponovilo".

Dolores Mihelić Malbašić vodi projekt koji za cilj ima pronaći i obavijestiti obitelji svih on ih Istrijana koji su poginuli kao pripadnici talijanske kraljevske vojske. Ona je u logoru izgubila noninog brata Antonia Ventina, rođenog 1916. u Vižinadi. Nakon, kako je rekla, 66 godina tišine i boli, saznali su da je 1945. poginuo u njemačkom logoru, točnije za savezničkog bombardiranja tvornice avionskih motora u kojoj je tada kao logoraš radio. Pokopan je ispod jednog stabla u Njemačkoj.

- Krenula sam u ovo ponajviše zbog boli moje none koja se nikad nije mogla pomiriti da joj brat nema grob, kazala je Dolores Mihelić Malbašić, koja cijeloj javnosti nudi popise još 280 poginulih tadašnjih istarskih vojnika, a cilj joj je pronaći što više obiteji koje bi preko tih popisa saznali podatkle o svojima. Skup su organizirali Udruga antifašističkih borca i antifašista grada Pule, Istarsko povijesno društvo i Hrvatska udruga nastavnika povijesti. (Zoran ANGELESKI, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: new hospital − Building yard (1)
Pula: new hospital − Building yard (1)

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater
Webcams provided by webcams.travel add a webcam