Čuo sam o ljudima koji rade na antikorozivnoj zaštiti u Uljaniku, u strašnim uvjetima rada. Želio sam ući iza zida, snimiti taj grad unutar grada, rekao je autor filma iz 2000. godine Andrej Korovljev i predstavio publici jednog od aktera, antikorozivca, junaka svog rada, Milana Kokana

Izlazak Milana Kokana, jednog od bivših radnika u pulskom brodogradilištu i aktera nagrađivanog dokumentarnog filma "Godine hrđe" Andreja Korovljeva, pred publiku nakon projekcije u organizaciji Kino Katarina u utorak navečer, negdje na sjevernoj strani pulskog zaljeva, rezultirao je spontanim, gromkim aplauzom i navalom emocija. Jer Kokan je ne samo jedan od "antikorozivaca" čiji je dugi i težak radni staž barem dijelom zabilježen na dokumentarcu iz 2000. godine, Kokan je junak svog rada i jedan od aktera filmova koji je doživio penziju pa da danas može svjedočiti o sudbinama svojih manje sretnih kolega. Poplava emocija nije se dala suspregnuti, ne s obzirom na aktualne probleme Uljanika, neizvjesnu sudbinu radnika koji ne znaju hoće li zadržati svoj posao i žalosnu sudbine Pule koja ne zna hoće li očuvati svoj identitet.

Projekciji se u mračnoj bivšoj vojnoj zoni, s pogledom na osvijetljen grad i kićeni Uljanikov "Škojolivi", odazvalo neočekivano veliki broj ljudi. Među brojnim mladima i onih srednjih godina s pulske alternativne scene, kroz mrak su do kina pod otvorenim nebom stigli i predstavnici starijih generacija s očitom namjerom da i na taj način daju podršku posrnuloj brodogradnji i Puli koju je ona stvorila. Projekcija je, zbog tehničkih problema, kasnila gotovo sat vremena, na koncu je i snimka podbacila na zvučnoj osnovi, pa dobar dio razgovora radnika oni u zadnjim redovima nisu čuli. Za to se publici ispričao Korovljev, iako s undergorund kinima treba računati na takve probleme i prihvatiti ih. Ali baš se zato može reći da je ovo bila i iskrena i tiha podrška Uljaniku.

A kada je nakon odjavne špice pred publiku izašao Kokan, uslijedio je gromki aplauz, a svi su redom zaboravili na tehničke probleme. Publika je imala niz pitanja za njega, o njegovim kolegama radnicima koji su obavljali najteži i najopasniji posao - nanošenje antikorozovine zaštite, o njihovim sudbinama. Rad je to u izuzetno teškim uvjetima, pod prašinom, hrđom, uz stalnu opasnost otrovanja plinovima...

Kokan je u mirovini već pet godina, neki od kolega u međuvremenu su preminuli, na filmu vidimo da su neki dobili otkaz, a tek rijetki su imali sreću i našli bolji i cjenjeniji posao u sasvim drugoj branši. (Z. STRAHINJA)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU OD ČETVRTKA

Povezane vijesti

• PROJEKCIJA DOKUMENTARCA "GODINE HRĐE" u Kinu Katarina na Valelungi