(Hina/EPA)
Izraelski pisac trilera Dror Mišani gostovao je u petak u Zagrebu, gdje je u programu Dvostruki portret Frakturina Festivala svjetske književnosti s domaćim piscem Ivicom Ivaniševićem razgovarao o pisanju krimića, nijansama žanrovske književnosti i poigravanju konvencijama.
O tome kako nastaje krimić, na kojem mjestu on postaje psihološki triler te koliko je i za jedno i za drugo važan aktualni društveni trenutak, uronjenost u konkretno mjesto i vrijeme, s dvojicom autora razgovarao je u Domu HDLU-a pisac Andrija Škare.
Riječ je, kako je rekao, o piscima među kojima je više razlika nego sličnosti u načinu na koji pristupaju pisanju krimića - sredstva za dolazak do cilja im se razlikuju - no ono što ih povezuje je bogato psihološko profiliranje likova, minuciozno razrađeni i na prvu teško pronični motivi počinjenja kaznenog djela te gusta, majstorski posložena atmosfera.
Mišani - pisac, prevoditelj, urednik i - znanstvenik
"Dror Mišani dobitnik je iza međunarodnih nagrada, prevoditelj i urednik, a što je najzanimljivije, on je i znanstvenik specijaliziran za povijest detektivskog romana", rekao je Škare. "S druge strane je Ivica Ivanišević, scenarist, dramatičar, književni kritičar, kolumnist, čija su dva romana od posljednja tri krimići, a koji je diplomirao s radom o detektivskom romanu", dodao je.
Na hrvatski su do sad prevedena dva romana Drora Mišanija - "Tri" (2018.), u izdanju Frakture i prijevodu Laile Šprajc, koja je prevela i upravo objavljen roman "Nestao", koji je kronološki nastao i objavljen ranije, 2011., a riječ je o prvome dijelu trilogije o policijskom inspektoru Avrahamu Avrahamu prevedene na više od 20 jezika, koja je ovome piscu donijela status pisca bestselera. Serijal se upravo i ekranizira.
Škare je roman "Nestao" opisao kao "roman o grizodušju", a Mišani je kazao kako je, pišući ga, shvatio da mora ići duboko u svoje najmračnije strahove kako bi rekao nešto što mu je bilo važno. Čim ga je počeo pisati znao je da će se raditi o seriji, napomenuo je pisac, no nakon što je napisao tri klasična detektivska romana koji čine taj serijal, rodila mu se potreba da napiše nešto drugačije. Rezultat je "Tri", specifičan kriminalistički roman po tome što je u njemu u prvome planu žrtva, a ne zločin – pisan je iz pozicije žrtve.
"Moji detektivski romani uvijek imaju dva motrišta, jedno je ono istražitelja zločina, a drugo neke osobe iz priče - ponekad je to ubojica a ponekad svjedok", rekao je Mišani. "No, premda uvijek pišem o nasilju i žrtvama nasilja, nikada nisam ispripovijedao priču kroz oči žrtve", dodao je. Zato je taj roman napisao na taj način, iz pozicije žrtve, "i to ne sat vremena prije zločina, ili tjedan dana prije, nego godinu prije zločina – dakle, cjelokupnu priču, ne samo žrtava kao žrtava, nego i prije nego što su to postale", pojasnio je.
Ivaniševićevi "krimići s greškom"
Ni Ivica Ivanišević ne piše konvencionalne krimiće, a pisac je rekao kako to nije rezultat nekakvoga čvrstog plana, iako nikada ne kreće pisati prije nego ima u glavi kompletan scenoslijed. "Jednostavno, pojave mi se nekakvi likovi pa ih pustim da ispričaju priču i dva puta mi se dogodilo da je ta priča u gabaritima kriminalističkoga romana", rekao je Ivanišević, koji je dosad napisao dva krimića, "Sutra je novi ručak" (2020.), te "Ulica Ferde Pomykala 17" (2021.).
Njegovi su krimići "pomalo krimići s greškom", dodao je, jer su mu klasični whodunniti "nepodnošljivo dosadni". "Krimić ti nudi mogućnost da prilično realistično zrcališ sliku društva čak i kada se čini da se baviš konvencijama žanra i da je to nekakav realizam", rekao je. "Svaki ambiciozniji pisac krimića želi se malo pomaknuti iz onog obaveznog protokola, mora se poigravati konvencijama žanra, svaki je dobar krimić 'prekoračenje. Oni romani koji su na neki način veliki društveni romani, to su veliki krimići", kazao je pisac, kojemu je nedavno u izdanju VBZ-a izašao roman "Kao pakao", a već radi na novom rukopisu.