(D. ŠTIFANIĆ)
Novu je zbirku Đermano Vitasović naslovio imenom svoje majke, ali i cvijetom kojim je želio obilježiti zadnjih deset godina svog zrelog čakavskog poetskog stvaralaštva
Novu, jubilarnu desetu zbirku nagrađivanog čakavskog haiku pjesnika Đermana Vitasovića "Roža" večeras će u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula, s početkom u 18 sati, u društvu autora, predstaviti Vanesa Begić i Dejan Pavlinović.
Novu je zbirku Đermano Vitasović naslovio imenom svoje majke, ali i cvijetom kojim je želio obilježiti zadnjih deset godina svog zrelog čakavskog poetskog stvaralaštva. Osim majci, knjigu je posvetio i svom ocu Gašparu. Đermano je rodom je iz Kacane, sela tri kilometra udaljenog od Vodnjana, a živi na Verudi u Puli. Cijeli svoj radni vijek bio je Uljanikovac, brodobravar pa poslovođa.
"Svojom zrelošću / suncokret izgubio / putanju sunca", glasi Đermanova pjesma za koju je 2012. godine dobio prvu nagradu u Ljubljani. Usput, haiku je drevni japanski poetski izričaj, čija je ljepota u iskrenosti, jednostavnosti, neposrednosti i originalnosti. Haiku je trostih od 5-7-5 slogova odnosno glasova. Haiku je ovdje i sada, izdiže se iznad bilo kojeg događaja. U Istri se počeo širiti prije 15-ak godina.
Đermano Vitasović u 78. je godini života a na naše pitanje kaže da ga uopće ne muče brige o prolaznosti, smrti.
- Ne, ne. Bi rekli "Niko ni usta za sime" (smijeh). U toku života si kivan na ovo, na ono, ali kad sve skupa skupiš, život je lijep! Neki, kad mu se neko zamiri, s tim vajk živi i vajk ga mrzi. Ja ne. Ja sam ima okapanja, z vin, z nin. Meni to ne znači niš. To je pasalo. Ne postoji. Ako se grizen zbog tega, iman samo ja štete od tega", kaže Đermano.
Za kraj evo još dviju njegovih pjesama, jedne tužne ("na grobnom humku različito cvijeće. Mirisi tuge") i jedne duhovite ("nudistički kamp, kazaljke od muškosti sve na šest sati"). (Z. ANGELESKI)