(Arhiva Glasa Istre)
Nije pretjerivanje kada kažemo da poznata književnica za djecu Tatjana Pokrajac Papucci naprosto oduševi svakom svojom novom slikovnicom. Nedavno objavljena "Latica skitalica" s ilustracijama Željke Mezić izdana u nakladi Iris Illyrice udovoljava svim kriterijima kvalitetne knjige za djecu.
Tu, uz obilje mašte, donosi jednu fantastičnu, toplu priču, s uvijek prisutnom didaktičkom po(r)ukom, nenametljivo kao i uvijek, ležerno, spontatno, kvalitetno i bez ponavljanja. Pitko, ali ne i plitko. Fantazija u ovom slučaju senzibilizira osobu koja još nema dovoljno razvijenu maštu ni sposobnost vizualnog predočavanja. Tema je obrađena uvijek na nešto drukčiji način i originalno, a u tome leži važnost dobre slikovnice, odnosno knjige za djecu. Život književnosti podložan je stalnim mijenama, prevrednovanjima, to je conditio sine qua non njena opstanka. Knjige imaju čudesnu moć, pred dječjim se očima ondje stvara život. Stoga slikovnicama je potreban posebno pažljiv pristup, da kratkim tekstom uz puno ilustracija, koje prate, ali ne doslovno, pisani dio, predstave priču iz djetetu bliske domene. Djevojčica Mila dobiva mačku. I to ne bilo kakvu mačku, nego Laticu. I tu počinju pustolovine.
(Press)
Slikovnica je žanr dječje književnosti par excellence, namijenjen djeci, kako vele pedagozi, do osme godine života. Ona likovnim i jezičnim načinom predstavlja stvarnost jer to nije čista književna vrsta, već kombinacija slikovnog i književnog izraza. Slika nije ilustracija teksta, već je slikovnica sličnija filmu.
Ova je slikovnica i umjetnička ili poučna. Poučna je utoliko što pomaže upoznavanju okoline i životinjskoga svijeta, a umjetnička jer teži doživljaju tog svijeta te govori slikom i riječju, a traži srodnost i suradnju dvaju umjetnika: ilustratora i pisca. Sadržaj teksta, ljepota ilustracije, izbor sloga, način prijeloma, kvaliteta tiska te solidnost uveza odgovaraju kriterijima kvalitetnoga djela.
Premda neki umjetnici smatraju da je ilustracija manje vrijedna likovna disciplina u odnosu na druge vrste likovnosti, tome nije tako jer knjiga može biti mala galerija u svakome domu - likovno djelo koje uzdiže kulturnu razinu pojedinaca može približiti dijete svijetu likovnosti, a to je i prvi korak za upoznavanje najmlađih sa svijetom umjetnosti.
Boje u knjigama za djecu - a to je slučaj i s ovom knjigom, privlače svojim skladom i intenzitetom. Slikovnica nije igračka, već knjiga u pravom smislu riječi, kao što je svojevremeno istaknuo Vilko Selan Gliha, i zbog toga treba voditi računa o boji i dinamici crteža, jer se tako razvija predodžbeni svijet dobne kategorije kojoj je ona namijenjena. I Željka Mezić je napravila tu sjajan posao.
Pokrajac Papucci pokazuje se kao dobra poznavateljica dječje duše i dječje psihe, jer zna pogoditi mjeru i što se tiče dužine i što se tiče kreiranja same fabule i "složenosti" zapleta. Zna kako "pridobiti" djecu na jednostavan, iskren način.
Slika i tekst trebaju biti usklađeni jer su podjednako važan izvor podataka, a teme se zaokružuju nizom tekstualnih i slikovnih informacija. I to je upravo ovdje slučaj.
Dr. Boris Domagoj Biletić, prilikom pisanja recenzije na jedno od njezinih ranijih djela, kazao je da je riječ o autorici koja stvara vrlo kvalitetno, a to je potvrdila i daljnjim radom i knjigama, pokazujući da je iz knjige u knjigu sve bolja, svestranija i kreativnija. Ova posljednja slikovnica ima i svoj poetski dio, a s estetskog je gledišta vrlo privlačna, vrlo lijepa. To je čak trinaesta po redu autoričina knjiga. Neke su njezine pjesme i priče zastupljene i u školskim udžbenicima, a neke su dobile i nagrade. Urednica ove knjige je Ivana Glavaš Bakija, koja je i lektorica, a grafičko oblikovanje potpisuje Tanja Prokop. Objavljena je uz potporu Ministarstva kulture i medija.