INTERVJU

BREDA BIZJAK Višestruko nagrađivana, međunarodno uspješna pulska arhitektica: NE ČINE GRAD UREĐENE FASADE, GRAD ČINE LJUDI

| Autor: Bojana ĆUSTIĆ JURAGA
Breda Bizjak: Urbanizam koji podrazumijeva dugoročno planiranje gradova gubi svoj smisao (Saša Pančić)

Breda Bizjak: Urbanizam koji podrazumijeva dugoročno planiranje gradova gubi svoj smisao (Saša Pančić)


Izvjesno je da će se urediti Riva, da će se praznina Uljanikovog brodogradilišta popuniti određenim sadržajem i da će se fasade postepeno obnoviti kako pritječe novac od europskih fondova i iznajmljivanja stanova i apartmana, no nije izvjesno da će se lokalno stanovništvo vratiti u grad. To uvelike ovisi od smjera razvoja grada - hoće li se ispuniti scenarij koji implicira monofunkcionalan - turistički smjer razvoja grada i homogenizaciju ponude sadržaja isključivo za turiste, ili onaj u kojem Pula pronalazi snage za multifunkcionalan razvoj?

 

 Samostalna izložbu radova i site-specific instalacija "Ideogram: tijelo-kuća" višestruko nagrađivane i međunarodno uspješne pulske arhitektice Brede Bizjak do 15. ožujka može se razgledati u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli. Ovaj dojmljiv i konceptualno zaokružen postav, više je nego dovoljan povod za razgovor s autoricom.

- Vaša su arhitektonska rješenja u Ljubljani vezana uz centralnu urbanu, zapravo identitetsku točku grada – rijeku Ljubljanicu, i njenu obalu čiju je arhitekturu početkom 20. stoljeća oblikovao najveći slovenski arhitekt Jože Plečnik. Riječ je projektima za koje ste dobili ugledne europske nagrade kao iznimno mlada arhitektica. Uz Vodeni paviljon (2007. i 2014.), koji je bio je ujedno i vaša prva realizacija, uz Ljubljanicu su vezane i Vaša riječna postaja kraj Žitnog mosta (2010.), kao i Mesarski most (2008.). Kako je zapravo došlo do tih realizacija?

- Sve je krenulo nakon dobivene najviše nagrade na javnom urbanističko - arhitektonskom natječaju za Cjelovito uređenje rijeke Ljubljanice i Gruberjevog kanala 2004. godine. To je bio idejni natječaj bez obaveze za realizaciju i koja se nije ni dogodila, no ta me nagrada potakla da krenem istraživati jednostavna rješenja sitnih intervencija na obali koja bi ljudima omogućila pristup i boravak neposredno uz rijeku u centru grada. Tako je nastala ideja za montažnu čelične nadstrešnice prekrivenu divljom lozom. Cilj projekta bio je aktivirati ambijente uz rijeku koji su bili desetljećima fizički i funkcionalno odvojeni od gradskog partera te pratiti odaziv ljudi na konkretnom primjeru. Odabrala sam lokaciju na obali Petkovšek koja je tada još bila krcata automobilima, a cijeli potez obale u samom središtu nije imao nikakav pristup rijeci. Ta pozicija činila mi se idealnom jer je osim pristupa rijeci omogućila i prekrasne poglede na Plečnikovu Tržnicu i Tromostovje. Zavodu za turizam i Općini Ljubljana, koji su prije toga ulagali sredstva jedino u održavanje postojećih dijelova obale, to se idejno rješenje svidjelo i tako se krenulo u prikupljanje dokumentacije i suglasnosti za realizaciju projekta, a što je trajalo oko dvije godine. Cijeli se proces pokazao skoro nemogućim, predstavljao je svojevrsni pionirski poduhvat budući da nitko od Plečnika, odnosno 1930.-ih nije intervenirao u obale Ljubljanice. Kako nisu postojali suvremeniji referentni primjeri, davatelji suglasnosti morali su preuzeti veliku odgovornost na sebe odobravajući projekt na obalama rijeke nakon toliko vremena.

Paviljon je usprkos preprekama u prosincu 2007. godine uspješno montiran na lokaciji obale Petkovšek. U roku dvije godine, divlja loza u potpunosti je prekrila čeličnu konstrukciju paviljona te se u konačnici doimao kao zeleno gnijezdo nad rijekom. Dostupan svim posjetiteljima koji su htjeli provesti slobodno vrijeme uz rijeku, povremeno je udomio i aktivnosti poput "Knjižnice pod krošnjama" koja je omogućivala besplatnu posudbu knjiga i dnevnih novina te čitanje u sjeni zelenog krova paviljona.

- Realizacija ovih vaših projekta donijela je Ljubljani nove, žive prostore gradske komunikacije. To su mjesta, odmora, uživanja, kretanja… Puli, međutim, u zadnje vrijeme svega toga sve više i više nedostaje? Centar grada je sve prazniji. Baština, posebice austrougarska, zanemarena je. Javna gradska kupališta zapravo i ne postoje, a riva ne živi, iako smo grad na moru. Tu je i Uljanik kao nova zloguka praznina. Što učiniti? Kako uopće vratiti ljude u grad, u njegovo središte? Kako promišljati nove praznine? Tko treba reagirati?

- Ne čine grad uređene fasade, grad čine ljudi. Izvjesno je da će se urediti Riva, da će se praznina Uljanikovog brodogradilišta popuniti određenim sadržajem i da će se fasade postepeno obnoviti kako pritječe novac od europskih fondova i iznajmljivanja stanova i apartmana, no nije izvjesno da će se lokalno stanovništvo vratiti u grad. To uvelike ovisi od smjera razvoja grada - hoće li će se ispuniti scenarij koji implicira monofunkcionalan - turistički smjer razvoja grada i homogenizaciju ponude sadržaja isključivo za turiste ili onaj u kojem Pula pronalazi snage za multifunkcionalan razvoj?

Pula bi za takve pomake trebala jasnu viziju razvoja, motivirane stanovnike, ljude sa znanjem i vještinama na području obrtništva, proizvodnje i obrazovanja i koji bi dobili administrativnu i ekonomsku potporu vlasti za pametne i hrabre projekte; stanovnike koji će moći započinjati svoj vlastiti posao, a koji nije vezan isključivo uz ugostiteljstvo i iznajmljivanje apartmana.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater