In memoriam
Odlazak Slobodana Šnajdera, iznimnog intelektualca europskog formata
(Arhiva Novog lista)
Slobodan Šnajder, istaknuti hrvatski književnik, dramatičar, prozaik i publicist, preminuo je u 78. godini, objavila je njegova kći Tena Šnajder na društvenim mrežama. Od svog uglednog člana oprašta se Hrvatsko društvo pisaca, koje podsjeća da je Šnajder rođen u Zagrebu 8. srpnja 1948. godine. Diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prozu, eseje, kritike i drame objavljivao je od 1967.
Pozornost kazališta i kritike privukao je već prvim dramama ("Minigolf", 1968.; "Histerična bajka", 1969.; "Vrtuljak ljubavi", 1974.; "Metastaza", 1974.; "Shocking", 1977.) i dramoletima ("Neki Jona", 1973., i "Juraj se bori protiv Svetoga Zmaja", 1974.), kojima je utvrdio politički angažiranu književnu poetiku, s Bertoltom Brechtom kao glavnim uzorom.
Dramom "Metastaza" navijestio je niz "drama biografije" koje prikazuju živote povijesnih ličnosti, osobito iz književnosti i kazališta, buntovne intelektualce i umjetnike u oporbi prema vladajućoj ideologiji ("Kamov. Smrtopis", 1977.; "Držićev san", 1979.; "Hrvatski Faust", 1981.; "Confiteor", 1983.; "Dumanske tišine", 1986.; "Gamllet", 1987.; "Draga Tilla", 1991.; "Nevjesta od vjetra", 2003.). Pisao je i drame ratne tematike ("Utjeha sjevernih mora", 1992.; "Zmijin svlak", 1994.).
Prozna djela
Šnajderove tekstove, navodi HDP, odlikuju fragmentarnost, epizodičnost, otvorena prostorna i vremenska struktura, aluzivnost, zahtjevnost scene, interkulturalnost i intermedijalnost. Kazališne kritike i eseje sakupio je u knjizi "Radosna apokalipsa" (1988.), a proze je sabrao u zbirci "Knjiga o sitnom" (1996.). U proznom fragmentu "Snebivanje" (1979.) i u neobjavljenoj drami "Bauhaus" (Zagrebačko kazalište mladih, 1990.) pisao je o studentskom pokretu iz 1968. godine, u kojem je i sam sudjelovao. Šnajderova drama "Enciklopedija izgubljenog vremena" izvedena je u HNK-u u Varaždinu 2011., a drama "Kako je Dunda spasila domovinu" postavljena je u Istarskom narodnom kazalištu 2012. godine. Drame su mu izvođene i u inozemstvu.
Među Šnajderovim proznim djelima ističu se i zbirka novela "505 sa crtom" (2007.), roman "Morendo" (2012.), ratno-ljubavna priča složene strukture, čija se radnja odvija u bolnici iz perspektive pripovjedača kao bolesnika, roman "Doba mjedi" (2015.), te noviji povijesni roman "Anđeo nestajanja" (2023.).
Dobitnik je brojnih nagrada među kojima se ističu Nagrada "Branko Gavella" za dramu "Hrvatski Faust" (1982.); Nagrada "Marin Držić" za drame "Kosti u kamenu" (2006.), "Kako je Dunda spasila domovinu" (2008.) i "Enciklopedija izgubljenog vremena" (2009.); Nagrada "Meša Selimović" za roman "Doba mjedi" (2016.) te Nagrada "Višnja Machiedo" za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku za knjigu eseja "Umrijeti u Hrvatskoj" (2019.). Djela su mu prevedena na brojne svjetske jezike.
Kazalište
Slobodan Šnajder je od 2001. do 2004. godine bio ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih. Njegova drama koja je do danas predmet žestokih sporenja, "Hrvatski Faust", imala je hrvatsku praizvedbu na Splitskom ljetu 1982. u režiji Dina Radojevića. Šnajderov izlazak u svijet počeo je godinom 1987. i upravo tim tekstom – kad je Roberto Ciulli u Theateru a.d. Ruhr postavio "Hrvatskog Fausta", odigravši ga oko 100 puta u Europi i SAD-u. U 1990-ima je Šnajder isključen iz hrvatskog kazališta političkom represijom i njegove drame nisu igrane do jeseni 1999. kad je u varaždinskom HNK-u Petar Veček postavio postsocijalistički grand-guignol "Kod Bijelog labuda". Kako se politička zabrana nije dala protegnuti na Europu, upravo su u tom razdoblju mnogi njegovi tekstovi igrani izvan domovine, od Irske do Izraela. Drama "Peto evanđelje", pisana prema dnevniku Ilije Jakovljevića "Konclogor na Savi", izvedena je u dvjema verzijama: njemačkoj (Theater Kampnagel, Hamburg), te hrvatskoj (Zagreb, ZKM), obje 2004. u režiji Branka Brezovca.
Praizvedba drame "Kosti u kamenu", prema nekim elementima političke biografije Josipa Broza Tita, izvedena je (na makedonskom) u Bitoli, u režiji Branka Brezovca, 2007. godine. Tekst "Moja draga Tilla!", pisan za lutke, postavila je 2010. Kruna Tarle, u koprodukciji Zagrebačkog kazališta lutaka i berlinske lutkarske akademije HfS Ernst Busch, koja je svoju njemačku verziju istog naslova praizvela u Leverkusenu i Berlinu. Praizvedbu "Enciklopedije izgubljenog vremena" u Varaždinu (2011.) kao i praizvedbu "Kako je Dunda spasila domovinu u Puli" (INK, 2012.), režirala je Snježana Banović.
