U sklopu suradnje Istarske županije i Regije Veneto, zajedno s Općinom Vižinada i njezinom Zajednicom Talijana, u Padovi je, u Museo-Villa Breda predstavljen rezultat istraživačkih i konzervatorskih radova na crkvi sv. Marije na Božjem Polju kod Vižinade. O tome su govorile stručnjakinje iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, muzejska savjetnica Katarina Marić, mr. sc. Sunčica Mustač (voditeljica Kuće fresaka u Draguću), a sudjelovali su i dožupanica Istarske županije Jessica Acquavita, pročelnik za kulturu i zavičajnost Vladimir Torbica te predsjednica Zajednice Talijana Vižinada i donačelnica Općine Vižinada Neda Šainčić Pilato, kao i Elena Kocijel te Rosemary Radešić Fachin iz Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije.

(Snimila Vanesa Begić)

Prema Svetoj Zemlji

- Povod našeg susreta doista je poseban, jer završeni su istraživački, konzervatorski, restauratorski i retušerski radovi na zidnim slikama u crkvi sv. Marije na Božjem Polju (Madonna dei Campi) pokraj Vižinade. S gledišta nas konzervatora može se reći da je riječ o iznimno brzo izvedenom projektu – radovi su dovršeni u samo dvije godine. To je omogućeno zahvaljujući velikodušnoj potpori Regije Veneto, ali i trajnoj brizi Istarske županije za očuvanje kulturne baštine Istre. U pisanim se izvorima ova crkva prvi put spominje 1177. godine kao posjed porečkih biskupa, a između 12. i 15. stoljeća bila je feud više plemićkih obitelji. Današnja je crkva najvjerojatnije izgrađena prije osamdesetih godina 15. stoljeća. Premda ne raspolažemo točnom godinom gradnje te se datacija temelji na usporednim istraživanjima, nije teško zaključiti da se radi o građevini iz 15. stoljeća, što potvrđuje način gradnje, proporcije jednobrodne lađe, oblik prozora s trolisnim završecima te ponajprije oblik dubokoga svetišta i križno-rebrastoga svoda. Madonna dei Campi, navedimo, spominje se gotovo tri stoljeća ranije, 1178. godine, u potvrdi pape Aleksandra III. porečkim biskupima, no izgled te starije građevine nije sačuvan. U literaturi se povremeno može naići na pretpostavku da je riječ o templarskoj crkvi. Međutim, jedina crkva u Istri koja se u izvorima navodi kao templarski posjed početkom 14. stoljeća jest samostan sv. Mihovila na Limu, čiji počeci sežu u 11. stoljeće. Vrlo vjerojatno se ovdje kraj Vižinade nalazilo odmorište reda ivanovaca na hodočasničkom putu koji je sa sjevera vodio prema Veneciji, Poreču, Rovinju ili Puli, odakle su hodočasnici brodovima odlazili prema Svetoj Zemlji, što je bilo jedno od triju najvažnijih srednjovjekovnih hodočašća, uz putovanje u Rim te hodočašće u Santiago de Compostelu. Zanimljivo je da su prizori iz legende o hodočasnicima u Santiago prikazani u crkvi sv. Jakova u Barbanu, u istočnoj Istri, gdje je također djelovao majstor Ivan iz Kastva, voditelj radionice koja je oslikala i ovu crkvu, kazala je Sunčica Mustač.

(Snimila Vanesa Begić)

Premda je na ovom mjestu očito postojala starija crkva, tijekom 15. stoljeća podignuta je nova građevina koju je oslikala jedna od najznačajnijih slikarskih radionica tadašnje Istre.

- Točan razlog izgradnje nije poznat. Bez obzira na to, naručitelji su odabrali crkvu s velikim svetištem i zvjezdastim svodom, oblik koji je u to vrijeme bio vrlo popularan te ga nalazimo u različitim varijantama od sredine 15. do 16. stoljeća u Pazinu, Oprtlju, Čepiću, Roču i mnogim drugim istarskim mjestima. Neposredno nakon izgradnje crkva je oslikana, no danas su sačuvane samo slike u svetištu. Oslik na zidovima nije sačuvan, premda nije isključeno da freske ondje nikada nisu ni postojale. Naime, zidovi su ponekad bili ukrašeni pravilno obrađenim kamenim blokovima umjesto zidnim slikama. Ciklus slika obuhvaća brojne prizore iz Staroga i Novoga zavjeta tj. preslike grafičkog predloška nizozemske verzije Biblije pauperum, a završava prikazom nebeske sfere na svodu svetišta.

U četiri polja volte nalaze se zoomorfni simboli četvorice evanđelista koji drže pergamene s početcima odgovarajućih evanđelja. Okružuju ih 11 apostola koji drže tekst Kreda. Oko njih prikazani su i anđeli s glazbalima u rukama te svicima na kojima je ispisan tekst Slave. Glazbala su čest atribut anđela koji simboliziraju nebesku sferu. Prikazi glazbala dio su šire skupine sličnih zidnih slika sačuvanih u Istri, navodi Mustač.

Važnost crkve Blažene Djevice Marije na Božjem polju kraj Vižinade nije otkrivena tek u naše vrijeme. Prvi poznati restauratorski zahvat na freskama svoda izveden je još 1720. godine. Nažalost, tijekom te obnove izvorni izgled figura znatno je izmijenjen. Šezdesetih godina prošloga stoljeća tu su radili restauratori iz Rijeke. Već tada o njima piše ugledni povjesničar umjetnosti Branko Fučić, koji ih pogrešno pripisuje drugom slikaru bliskom kastavskoj slikarskoj školi – takozvanom Šarenom majstoru.

(Snimila Vanesa Begić)

Konzervatorski odjel u Puli ponovno započinje radove na freskama 2003. godine, a nakon toga započela je restauracija bočnih zidova, koju su izveli Studio Renzo Lizzi iz Artegne i Stefano Tracanelli iz Spilimberga, pod vodstvom profesorice Marije Matejčić, a kasnije Željka Bistrovića, veli Mustač.

Željko Bistrović je u opsežnoj analizi tijekom ove restauracije utvrdio da je zidne slike u Božjem polju izvela radionica Ivana iz Kastva. Ta je radionica izradila jedne od najvažnijih ciklusa zidnih slika u Istri, i to u crkvi sv. Trojstva u Hrastovlju, crkvi sv. Helene u Gradišču pri Divači, crkvi sv. Helene u Podpeči, potom i u crkvi sv. Bartolomeja u Roču, crkvi sv. Jakovu u Barbanu, a radila je i u župnoj crkvi u Fažani. Ivan iz Kastva predstavlja nastavak tradicije radionice kasnogotičkog slikarstva Vincenta iz Kastva koji nam je poznat iz crkve sv. Marije na Škrilinah u Bermu, ali i župne crkve u Lovranu i drugih. Kastavska slikarska škola važan je fenomen zidnog slikarstva Istre.

Recentno Kuća fresaka organizirala je novo stručno ispitivanje crkve zajedno s inženjerima, arhitektima te kolegama restauratorima iz Napulja, Firence i Tokija.

Problem oslikanih spomenika općenito jest u tome što ih je, u pravilu, potrebno ponovno restaurirati otprilike svakih dvadeset godina jer je riječ o iznimno osjetljivom materijalu. Zbog složenosti projekta restauracija je podijeljena u dvije faze.

- Prvo je bilo potrebno učvrstiti svu žbuku koja se odvojila od zidne površine. Tek nakon toga moglo se pristupiti restauraciji i retušu, odnosno onome što javnost najčešće podrazumijeva pod restauratorskim radovima jer je vizualno najuočljivije, kaže.

(Snimila Vanesa Begić)

U prvoj je fazi izvedena konsolidacija svih odvojenih dijelova žbuke te vrlo pažljivo i dugotrajno čišćenje fresaka. Početak druge faze izgledao je ovako: mnoštvo pigmenata i restauratora-slikara koji su pristupili dopunjavanju izgubljenih dijelova zidnih slika, odnosno retušu. Retuš je najosjetljivija faza restauratorskog postupka.

O njegovim su načelima napisane stotine stručnih studija, a upravo je taj dio restauracije najviše podložan promjenama stručnih pristupa i estetskih shvaćanja kroz vrijeme, kazala je Mustač.

Restauraciju su izveli restauratori iz ateljea Sinopia pod vodstvom restauratora Grzegorza Rodaka uz nadzor Konzervatorskog odjela u Puli.

Veliko djelo

Nakon prezentacije restauratorskih radova na crkvi Blažene Djevice Marije na Božjem polju, gdje je između ostalog istaknuta važnost grafičkih predložaka koje su koristili slikari Kastavske slikarske škole, Katarina Marić govorila je o grafikama koje su nastale za knjigu "Slava vojvodine Kranjske" J. W. Valvasora u 17. stoljeću.

Riječ je o velikom – i sadržajem i dimenzijama, djelu u izdanju Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, nastalo iznimnim radom i trudom Katarine Marić i Sunčice Mustač. Johann Weichard Valvasor tiskao je 1689. kapitalno enciklopedijsko djelo "Die Ehre deß Hertzogthums Crain" (Slava Vojvodine Kranjske), koje obuhvaća 3.532 stranice, a ostvarenje tiskano u izdanji PPMI-ja vrlo je važno za naše krajeve. Marić je ukratko predstavila tu iznimnu knjigu govoreći o specifičnostima rada na njoj te izazovima prevođenja.

(Snimila Vanesa Begić)

Pozdravne su riječi i zadovoljstvo suradnjom izrekli pročelnik Torbica, dožupanica Acquavita, kao i Šainčić Pilato, te, s talijanske strane Pierluigi Fornasier i Daniela Antonello, predsjednik i dopredsjednica udruge Xearte, kao i restuaratorica Monica Vial, koja je s puno ljubavi govorila o radovima u Vižinadi, posebice u danu tijekom prelaska na zimsko računanje vremena i mrak kojiih je "iznenadio". Dakako, domaćini iz Italije dobili su na poklon vrijedna djela iz PPMI-ja, a program je nastavljen obilaskom Musea-Ville Breda i razgledom izložbe posvećene sv. Franji i posjetom botaničkom vrtu.

Povezane vijesti

• FOTO / Idejni tvorac i direktorica Festivala dell’Istroveneto: Počelo je kao entuzijastična inicijativa očuvanja tog jezika
• FOTOGALERIJA / Labin domaćin jubilarnog 10. Festivala zavičajnosti osnovnih škola: Predstavljeni projekti posvećeni očuvanju istarske tradicije i običaja
• Istarski komorni orkestar otvorio novu sezonu u Petrapilosi, nastavak slijedi u Bujama