"Govoriti dijalektom znači govoriti srcem", kaže jedna narodna izreka čija se misao nalazi u središtu Festivala istrovenetskog narječja kojem je cilj afirmirati istrovenetski jezik kao živi dio kulturnog identiteta Istre, potaknuti međuprostornu suradnju i uključivost, te podržati umjetničke izraze svih generacija.

Manifestacija koja je iz skromne lokalne inicijative izrasla u prepoznatljivo kulturno središte Istre, pozicionirala se kao jedan od najvažnijih događaja u promicanju nematerijalne baštine regije. Međunarodni kulturni festival posvećen promociji i očuvanju istrovenetskog dijalekta te bogate lokalne tradicije prije 14 godina je pokrenula profesorica talijanskog jezika Marianna Jelicich Buić, koja je ujedno i direktorica festivala, te neumorna promotorica istrovenetske riječi i kulture. Regionalna jezična smotra vrlo brzo je prepoznata od Talijanske unije, a ubrzo je značajnu podršku dobila i od Ministarstva vanjskih poslova Italije, te Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Tijekom godina uspostavljeno je i čvrsto partnerstvo s Regijom Veneto, čime je festival dodatno ojačao svoju međunarodnu dimenziju. Danas je ova manifestacija ugrađena u službeni kalendar tradicionalnih kulturnih događanja u Hrvatskoj, potvrđujući svoj status jednog od najvažnijih projekata očuvanja istrovenetske kulturne baštine.

Ideja o festivalu

U razgovoru s profesoricom Jelicich Buić, otkrivamo kako izgleda ta borba za očuvanje jezika koji se ne uči u školama, ne govori i ne piše u medijima, ali se čuva u ljudima i njihovim srcima, te kako se, iz godine u godinu, sve više mladih vraća upravo svom "matičnom jeziku".

Marianna Jelicich Buić (Snimila Erika Barnaba')

Kako je nastala ideja za Festival dell’Istroveneto koji je ove godine od 6. do 28. lipnja doživio svoje 14. izdanje i što Vas je osobno potaknulo da ga pokrenete?

- Ideja o festivalu rodila se prije petnaestak godina, iz mojih neformalnih razgovora s Vladimirom Torbicom, pročelnikom za kulturu i zavičajnost Istarske županije. Zajednički nas je zasmetala činjenica da ne postoji manifestacija koja štiti i promiče naš istrovenetski dijalekt govor, pa smo zaključili da po tom pitanju treba nešto poduzeti. U to vrijeme bila sam zamjenica gradonačelnika Buja, što nam je omogućilo da konkretnije krenemo u akciju. Prvo izdanje festivala bilo je vrlo skromno – bez iskustva i ozbiljnijih sredstava, sve se svelo na jednovečernji susret zborova zajednica Talijana održan na trgu Svetog Servola u Bujama. Pozitivna strana te početne faze bila je to što su institucije odmah prepoznale važnost ideje. Podrška je stigla od Istarske županije i Talijanske unije, a ubrzo se festivalu kao pokrovitelj pridružila i regija Veneto. Kad sam 2011. godine imenovana članicom Izvršnog odbora Talijanske unije zaduženom za kulturu, organizacija Festivala prešla je pod okrilje Talijanske unije, prvenstveno zbog financijskih i organizacijskih razloga. Ubrzo smo počeli razvijati i obogaćivati program manifestacije, za što je bilo potrebno osigurati dodatna financijska sredstva kako bi se omogućio njezin rast i razvoj. Danas je Festival uključen u godišnji proračun Talijanske unije, ponajprije zahvaljujući sredstvima Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje Republike Italije. Značajnu financijsku podršku također pružaju Savjet za nacionalne manjine i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Republike Hrvatske, kao i Istarska županija, Grad Buje te Regija Veneto. Financijski i institucionalno, festival je danas izvrsno pokriven, a sve je počelo kao entuzijastična inicijativa s jasnom misijom očuvanja i promoviranja istrovenetskog jezika i našeg identiteta kroz taj jedinstveni idiom.

S finala manifestacije (Snimila Erika Barnaba')

Kakva je bila reakcija lokalne zajednice na početku i kako je okolina srastala s festivalom kroz sve ove godine?

- Reakcija lokalne zajednice i ljudi je od samog početka bila pozitivna. Prije su postojale određene predrasude prema istrovenetskom govoru, često ga se povezivao isključivo s ruralnim krajevima i starijim naraštajima, gotovo kao da se radi o jeziku koji pripada prošlosti. Naš trud od početka bio je usmjeren upravo na to da razbijemo takva uvjerenja. Istroveneto je živ jezik, kojim se svakodnevno služi velik broj ljudi bez obzira na to dolaze li iz urbanih ili ruralnih sredina. Veseli nas što su ljudi, osobito mladi, kroz godine sve više počeli osvještavati tu stvarnost. Kroz dječje radove, neobjavljene pjesme i glazbene nastupe na festivalu, vidi se jasna promjena – istroveneto se počeo koristi u svakodnevnom životu s temama koje su suvremene i bliske današnjem vremenu. Festival je kroz godine donio konkretne rezultate, njegovi benefiti ne traju samo za vrijeme festivala već tijekom čitave godine. Ljudi koji govore tim jezikom počeli su se osjećati slobodnije i sigurnije – više nema srama ni osjećaja manje vrijednosti. Većina je osvijestila da imaju puno pravo izražavati se na svom materinjem jeziku. To me osobno jako raduje, jer je stigmatizacija značajno oslabila, a istroveneto se sve češće može čuti i među djecom, u svakodnevnim razgovorima. Došli smo i do faze u kojoj istroveneto više nije samo jezik "starosjedilaca". Postaje jezik komunikacije i među ljudima koji nisu rodom iz ovog kraja, kojima to nije materinji jezik, ali su ga prihvatili kao dio svog identiteta i svakodnevnog života. Upravo tu leži čar i vrijednost istroveneta, jezika koji spaja ljude, koji ima svoju ležernost i onu zabavnu notu, kad u govoru pomiješaš nekoliko riječi iz više jezika. On pokazuje kako se različitosti mogu razumjeti, poštovati i živjeti u harmoniji.

Mnogobrojna publika tijekom festivala (Snimila Erika Barnaba')

Festival danas okuplja razne društvene segmente od djece do odraslih, glazbenike, kazalištarce, filmaše… Imate širok spektar različitih umjetničkih izraza.

- Već nakon trećeg izdanja festival je poprimio ozbiljnije konture, s organiziranim i razrađenim programom koji je sadržajno počeo rasti. Zapravo, već u drugoj godini uveli smo glazbeni festival "Dimela cantando", posvećen isključivo neobjavljenim pjesmama na istrovenetskom narječju. Premda imamo veliki broj prijava, svake godine ograničavamo broj izvođača na maksimalno 14, kako bi kvaliteta izvedbi ostala na visokoj razini. Zanimljivo je da se "Dimela cantando" izvodi u sve tri zemlje festivala, čime dodatno naglašavamo njegov međunarodni karakter. Drugi važan segment je dječji natječaj "Bravi fioi", koji obuhvaća literarne radove i videouratke. Nagrade se dodjeljuju na samom početku festivala, a jedini uvjet za sudjelovanje je prisutnost istrovenetskog govora u predanim materijalima. Taj natječaj se prakticira isključivo kod nas, i ponosni smo što kroz njega potičemo mlade da se kreativno izražavaju na istrovenetskom jeziku.

Kazalište i glazba

Treći važan program nosi ime "Coremo su e zo pe’l palco", što je mini smotra glazbenih i dramskih nastupa koja se održava na različitim lokacijama tijekom festivala. Ove godine imali smo sedam večeri, koje su okupile zborove i dramske skupine iz raznih Zajednica Talijana s područja cijele Istre i iz Rijeke. Posebno nas veseli da je jedna od tih priredbi prvi put prešla granicu Hrvatske i i održana je u Bertokima u Sloveniji. Sve te večeri, ispunjene pjesmom, glumom i emocijama, traju oko sat i pol i uvijek su izvrsno posjećene i odlično prihvaćene od publike. Upravo ta interakcija s publikom i raznolikost umjetničkih izraza čini festival živim i relevantnim za sve generacije i sve dijelove naše zajednice.

Kako ocjenjujete važnost festivalskih događanja u tri zemlje regije - Hrvatskoj, Italiji i Sloveniji?

- Važnost održavanja festivalskih događanja u te tri zemlje je iznimno bitna, jer se time potvrđuje zajednički kulturni prostor koji nadilazi granice država, ali dijeli istu jezičnu i povijesnu baštinu. Već od samih početaka, festival je zaživio i u susjednim zemljama koje čine povijesni prostor nekadašnje "Serenissime" – Mletačke Republike. Istrovenetski dijalekt govor, po svojoj prirodi, upravo je ostavština tog mletačkog nasljeđa koje se održalo stoljećima, osobito duž jadranske obale. Danas se govori u dijelovima Istre, u Slovenskom primorju, kao i u nekim dijelovima Italije. S obzirom na značajnu prisutnost talijanske manjine u tim krajevima, cijelo to područje možemo promatrati kao jednu jezičnu cjelinu. U tu mrežu svakako treba uključiti i Rijeku te Kvarnerske otoke, gdje su tragovi istrovenetskog još uvijek živi. Veliki korak u valorizaciji jezika napravljen je i na institucionalnoj razini gdje smo se uspjeli izboriti da istroveneto bude proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom, najprije u Sloveniji, a potom i u Hrvatskoj, što je važan iskorak prema njegovoj zaštiti i priznanju. Tijekom svih ovih godina, festival je imao svoje sjedište u Bujama, koje ostaju glavna točka manifestacije. Istovremeno, mjesta održavanja u Italiji i Sloveniji su se izmjenjivala, što je dodatno obogatilo međunarodni karakter festivala. Ovo 14. izdanje festivala posjetilo je talijanski Treviso i slovensku Izolu, čime se još jednom istaknula njegova regionalna snaga i relevantnost.

Smotra glazbenih i dramskih nastupa u Kaštelu (Snimio Goran Baran)

Imate li posebne planove za buduća izdanja, svaki novi festival je novi izazov, što nam spremate za sljedeću godinu?

- Svako novo izdanje Festivala dell’Istroveneto donosi novi izazov, ali i priliku za rast i novu kreativnost. Sljedeće godine slavimo veliki jubilej – 15. izdanje festivala, koje planiramo obilježiti na poseban i svečan način, uz niz popratnih aktivnosti koje će pratiti središnji program. Već od rujna krećemo s intenzivnim radom na sadržaju, a ono što već sada možemo najaviti jest poseban koncert na otvorenju festivala. Na toj večeri planiramo okupiti 14 dosadašnjih prvonagrađenih izvođača glazbenog natječaja "Dimela cantando", koji će još jednom izvesti svoje pjesme. Publika će biti jedini žiri te večeri i imat će priliku izabrati najboljeg izvođača i naj pjesmu do sada održanih festivala. Naravno, u sklopu jubilarne manifestacije održat će se i novo, redovno izdanje "Dimela cantando", u kojem će se izvođači prijavljivati putem javnog natječaja, a pobjednika će, kao i dosad, birati kombinacija stručnog žirija i publike, čime se osigurava ravnoteža kvalitete i emocije. Bit će to slavlje jezika, glazbe i identiteta u duhu svega onoga što je Festival dell’Istroveneto kroz godine izgradio i što s ponosom nastavlja prenositi novim generacijama.

S obzirom na to da istrovenetski nije službeni jezik, pojavila se potreba da se njegov pisani oblik uredi unutar određenih pravopisnih okvira.

- Od ove godine odlučili smo napraviti iskorak u pisanju istrovenetskog. Budući da već dugi niz godina surađujemo s Academia de la Lengua Veneta (Akademijom venetskog jezika), na mrežnim stranicama Festivala objavili smo mali priručnik, znanstveno i lingvistički utemeljen, koji daje smjernice o tome kako bi bilo ispravno pisati na istrovenetskom. Svrha tog priručnika nije puko "pametovanje", već želimo ponuditi alat svakom "piscu" da točno prenese izgovor riječi čitatelju.

Naime, istrovenetski obiluje različitostima i varijantama, ponajprije u izgovoru, a u manjoj mjeri i u leksiku. Primjerice, riječ piasa (trg) u urbanim sredinama poput Buja, Umaga, Izole, Pirana ili Pule izgovara se upravo onako kako je i napisana. Međutim, u ruralnim sredinama – pa tako i ja sama – tu riječ izgovaramo s hrvatskim "c": piaca. No, napišem li je tako, čitatelj će to pročitati kao "k" (piaka). Stoga ću napisati piatsa i time omogućiti da se točno prenese i izgovor i značenje riječi. Budući da u ovom području nikada nije postojao standardizirani pravopis, svatko piše onako kako smatra da je ispravno ili kako je naučio. Priznajem, već smo naišli na prve prijepore – nije lako mijenjati navike, a još je teže uvjerenja. Zbog toga će ovaj pristup zasigurno zahtijevati vrijeme. No, od nečega treba krenuti.

"Coremo su e zo pe'l palco" (Snimio Goran Baran)

Nematerijalna baština

Možemo li završnu misao i poruku čitateljima prenijeti na istrovenetskom jeziku?

- L’stroveneto ze per mi la lingua del cuor, un piatser, ma anche una grande responsabilità. Penso speso a cuante parole che doperava i mii noni e che mi no dopero più perché, semplicemente, più no le me ocori o no le ze: la meda, la mola… Ma anche a quanti fioi i genitori no ghe ga trasmeso sto parlar e ‘l se ga perso. Doperar e insegnar la lingua ze un dover morale, ze una roba de cultura, come ogni altra lingua del mondo, solo che l’istroveneto no ti lo pol imparar né scola né de i libri, per cuesto bisogna continuar a parlarlo cusì come ga fato i veci dei nostri veci per secoli. Sì, no ze una roba de jeri. Po’ no ze njanche una roba de njente, ze un ben cultural imaterial proteto e alora parlemolo andandoghene fieri.

Festival dell’Istroveneto, afirmirao se kao jedna od ključnih kulturnih inicijativa za promicanje bogate nematerijalne baštine Istre. Njegova misija nadilazi puku jezičnu očuvanost, a cilj je sačuvati jezik kao živo nasljeđe, kao nositelja ne samo riječi, već i svjetonazora, emocija i kulturnih slojeva jednoga prostora. Kroz raznolike programe i međunarodnu suradnju, festival afirmira istrovenetski jezik kao živ i vitalan dio kulturnog identiteta Istre, te potiče međuprostornu suradnju i uključivost. U tom duhu festival ne prestaje biti samo mjesto susreta, dijaloga i zajedničkog stvaranja, već postaje spona između prošlih vremena i budućih naraštaja, između tradicije i suvremenosti.

Povezane vijesti

• KAPITALNA ULAGANJA U ŽUPANIJSKE ŠKOLE. Rekonstrukcija, dogradnja i opremanje Talijanske srednje škole "Leonardo da Vinci" u Bujama u finalnoj fazi
• Upriličen prijem za vodstvo Talijanske Unije
• Održana koordinacija Istarske županije sa zamjenicima gradonačelnika i načelnika iz redova talijanske zajednice