(Snimila Vanesa Begić)
U Galeriji Motika na drugom katu Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, u sklopu ciklusa "Zbirka narodu!" upriličeno je predavanje Otmara Šireca – Ota, voditelja Gradske zbirke umjetnina od njenog utemeljenja 1969. pa do odlaska u mirovinu 2008. Po struci povjesničar umjetnosti i etnolog, na poziv Martina Bizjaka, tadašnjeg rukovoditelja Radničkog sveučilišta "Jurica Kalc" u Puli pod čijim krovom je Zbirka osnovana, počinje raditi kao voditelj likovnih djelatnosti grada i na tom radnom mjestu ostaje do umirovljenja.
Samo je predavanje bilo vrlo emotivno, uz slajdove s najvažnijih događanja održanih tijekom proteklih godina i desetljeća, gdje su se nazočni mogli prisjetiti brojnih umjetnika, likovnih pedagoga i djelatnika u kulturi koji su gradili i stvarali pulsku likovnu scenu, a od kojih mnogi nisu više među nama. Dakako, Širec se osvrnuo i na činjenicu da nikada u kulturi nije bilo lako, nikada dovoljno sredstava, bilo je raznih promjena, integracija i drugoga što se tiče kulturnog, te posebno likovnog života u Puli.
(Snimila Vanesa Begić)
Prisjetio se pokojnog Martina Bizjaka i svega što je napravio za razvoj kulturne djelatnosti u Puli. Nakon diplome Širec je gledao gdje će se zaposliti, bio je tu natječaj Arheološkog muzeja Istre, no upravo ga je tada zvao Bizjak, koji je ranije predavao likovni u tadašnjoj školi "Moša Pijade", danas Centar te kazao mu je da se otvara izložbeni salon u tadašnjoj Opatijskoj ulici, danas Benediktinske opatije, kod Zavoda za zapošljavanje i tako je krenuo njegov profesionalni put. Prisjetio se i razgovora s Mirkom Bogunovićem, direktorom Radničkog sveučilišta, kada se razmišljalo kako postaviti galeriju, te rada Martina Bizjaka i Karla Paliske prilikom opremanja galerije, koja je, kako navodi, imala idealnu poziciju. Izložbeni salon otvoren je 26. lipnja 1970. godine.
- Sjećam se kako su uljanikovci nakon posla tu prolazili, gledali kako postavljam izložbu, kako su potom tu prolazili nakon posla i uvijek bih stavio nekoga da dežura u to vrijeme, također se sjećam Josipa Lazarića, predsjednika Skupštine Općine Pula koji je dolazio na otvorenja, snimatelja Drage Antoniazza, novinara Branislava Mihajlovića, Bimbašića... Na slajdovima koji su prikazani, mogla su se vidjeti razna lica, brojni kolege novinari koji su godinama pratili zbivanja u kulturi, od Tanje Štambuk do Božidara Darka Krušića.
(Snimila Vanesa Begić)
Prisjetio se i otvorenje izložbe Zlatka Zlatića, Slavkovog sina, potom Dušana Šmitrana i njegove prve izložbe koju je otvorio Branko Perović.
Nadalje, Širec je govorio što je sve morao raditi te kako nisu htjeli nikoga zaposliti jer nije bilo novca. Izložbeni salon djelovao je kasnije pri Centru za scenske i likovne djelatnosti te Festivalu jugoslavenskoga igranoga filma u Puli. Prošao je Širec do penzije pet integracija, u jednom trenutku su mu rekli i da je višak, bilo je govora i o pulskim likovnim usponima, kako su mladi umjetnici boravili u Ferijalnom savezu te potom u Đačkom domu...
Otu Širecu se na predavanju pridružila i njegova kćer, Tina Širec Džodan, povjesničarka umjetnosti i sociologinja kulture s osvrtom na nedavno otvorenu izložbu crteža Antuna Motike koja se do 28. veljače može razgledati Gradskoj Galeriji Pula.