Strpljiva umjetnost? Već sam naziv radionice u sastavu Kliker festivala je intrigantan i dovodi do pitanja - je li je za umjetnost potrebno strpljenje ili je umjetnost, po sebi, strpljiva vještina? Kakogod, na radionici likovne umjetnosti "Strpljiva umjetnost", u Galeriji Vincent iz Kastva u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, pod vodstvom Matije Ferlina, bilo je vrlo šareno, zabavno, veselo, ali i - poučno.

Što je oblik

Ovu radionicu vode Mauricio i Matija Ferlin u suradnji sa studenticama i studentima Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

Prilikom našeg posjeta, tu su bili učenici od prvog do četvrtog razreda Područne škole Štinjan koja djeluje pri OŠ Veli Vrh s njihovim učiteljima.

(Snimila Petra Tadić)

- Znate li što je to oblik? Možete li odabrati jedan apstraktni oblik i to prikazati? Što je to apstraktni oblik i gdje je on vidljiv?, upitao je Ferlin djecu koja su jedva čekala da krenu crtati, uz mnoštvo pitanja o tome što sve može biti apstraktan oblik.

Sama je radionica osmišljena kao poticaj djeci da razviju svoje umjetničke sklonosti, kao i kreativnost, da sve to bude poučno, ali i zabavno, relaksirajuće. Djeca dan-danas imaju, nažalost, premalo sati likovnog u osnovnim školama, a takva vrsta umjetnosti je itekako potrebna i za razvijanje motoričkih funkcija. Ali i "učenja" smisla za lijepo, za estetski dojmljivo i bitno po tom pitanju.

Kreativan pristup

Saznali su i da rad na većim formatima zahtijeva dulju koncentraciju, kao i promišljanje i planiranje, a samim time potiče se strpljenje, spomenuto u naslovu radionice, kao i ustrajnost. Na taj način uči se i kako pristupiti zajedničkim radovima, koliko je bitan kreativan pristup svakom pojedinačnom radu, učeći ujedno najbitnije činjenice o boji, obliku, kompoziciji i sličnom.

Te se radionice održavaju do petka kako za skupine školske, tako i za vrtićku djecu.

Posjetitelji s druge planete

Otprilike istovremeno dok se u INK-u održavala radionica, na njegovu Malu scenu spustili su se svemirci i pitali u naslovu "Koja si ti planeta?". Filip Sever i Nikolina Komljenović koja je autorica i koreografkinja polako su se spustili na pozornicu okruženi djecom koja su ih znatiželjno gledala. Uskoro su im se približili, na koncu su i zaplesali, a nakon predstave dobili su prilike i popričati s njima te otkriti što su osjetili dok su gledali predstavu dok je Dina Marijanović pažljivo kontrolirala i koristila svjetlo kako bi pojačala emotivni efekt određenih scena.

(Snimila Petra Tadić)

Dječja znatiželja pretvorila se u zbunjenost i želju da se analizira ono što se vidi i čuje, no na koncu cijeli taj proces povezala je igra. Naravno, važna je i ta poruka o inkluzivnosti no bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi na ovu i ovakvu izvedbu reagirali stariji i bi li uopće reagirali? Djeca su ovdje spustila gard i prepustila se neverbalnim pozivima da sudjeluju jer to je u njihovoj prirodi - da budu otvoreni (dok mogu). Prije nego što su se zaletjeli na sredinu pozornice, sjedili su okolo na jastučićima, neki su komentirali što se događa, neki su imitirali pokrete, ali skoro nitko, uključujući i odgajateljice odnosno učiteljice nije ostao pasivan. 

Povezane vijesti

• Istraživanje, eksperimentiranje i promišljanje
• Prava predstava na pravom mjestu
• Predstavi Matije Ferlina specijalna nagrada