Tijekom trajanja Pulskog filmskog festivala, ali i u narednim ljetnim tjednima u foajeu kina Valli može se razgledati izložba fotografija Jerneja Jelena "Sjena slika - Intimni portreti istine".

Autor je diplomirani dizajner vizualnih komunikacija i marketinga s dugogodišnjim iskustvom u fotografiji, gdje je razvio vlastiti stil i pristup.

Priča i emocija

- Fotografija za mene nije samo bilježenje trenutka, već priča i emocija. Do sada sam imao čast organizirati četiri samostalne izložbe koje odražavaju različite aspekte moje kreativnosti. Prve dvije izložbe bile su posvećene glumicama i glumcima, gdje sam kroz portrete nastojao uhvatiti njihovu unutarnju snagu, ranjivost i jedinstvenost. Treća izložba bila je posvećena političarkama i održana je pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Slovenije, što mi je bilo posebno priznanje i velika čast. Najnovija izložba, pod nazivom "Sjena lika", predstavila je hrvatske glumice i glumce te je kroz vizualnu umjetnost istraživala njihove uloge i identitete. Svojim radom nastojim povezati estetiku s dubljim značenjem kako bih promatračima pružio višeslojno iskustvo i novi pogled na portretiranu osobu.

Leona Paraminski (Osobna arhiva)

Kako je krenula ideja o realizaciji ove izložbe i kako su nastale fotografije?

- Ideja za izložbu "Sjena lika" razvila se iz moje dugogodišnje fascinacije kazalištem i filmskom umjetnošću te iz želje da kroz fotografiju prikažem nešto što je često nevidljivo – unutarnji svijet glumaca i glumica. Zanimalo me kako se kroz njihove različite uloge i likove isprepliću slojevi osobnosti, identiteta i emocija koje gledatelj obično ne može vidjeti. Sjena lika je metafora za sve ono što ostaje skriveno u pozadini igre – trag unutarnje borbe, sumnje, snage i ranjivosti koju svaki glumac nosi sa sobom. Proces stvaranja fotografija bio je vrlo intiman i suradnički.

S glumicama i glumcima uspostavio sam otvoren i iskren dijalog, gdje smo zajedno istraživali kako uhvatiti one trenutke koji govore o njihovoj autentičnosti i osobnoj priči. Nije se radilo samo o portretiranju vanjskog izgleda, nego o traženju dubljeg pogleda koji otkriva višeslojnost čovjeka iza lika. Tijekom snimanja koristili smo prirodno svjetlo i minimalističke scenografije kako ne bismo odvratili pažnju od izraza i emocija. Također smo si uzimali vremena da snimke stvaramo polako, s promišljanjem i poštovanjem prema sugovornicima, jer su te fotografije bile vizualni zapis njihovog unutarnjeg svijeta. Izložba nije samo zbirka portreta, već i poziv gledatelju da razmisli o onome što se skriva u sjeni pojedinog lika, o kompleksnosti ljudske osobnosti i o umjetnosti koja kroz glumu otvara vrata u dubine emocija i identiteta.

Vedran Živolić (Osobna arhiva)

Je li je to i način da publika upozna glumce i izvan filmskog platna?

- To je jedan od ciljeva ove izložbe. Želio sam publici omogućiti da upozna glumce izvan njihovih poznatih uloga na filmskom platnu ili kazališnoj sceni, jer često vidimo samo likove koje tumače, ali ne i stvarne osobe koje stoje iza tih uloga. Kroz ove portrete nastojim otkriti njihovu autentičnost, emocije i složenost, pokazati njihovu ljudsku stranu koja je često skrivena iza maske lika. Ovakav pristup daje gledatelju priliku da glumce doživi na drugačiji način - ne kao junake, već kao ljude s vlastitim pričama, osjećajima i iskustvima. To stvara most između publike i umjetnika, produbljuje razumijevanje i povezanost, te potiče na razmišljanje o tome koliko je svaki lik zapravo složen i višeslojan. Izložba je time i svojevrsna intimna priča, poziv da zavirimo u sjenke i dubine koje se ne vide na prvu, ali koje čine umjetnost glume toliko snažnom i dirljivom. Vjerujem da takav pristup ne samo da obogaćuje doživljaj umjetnosti, već i otvara prostor za empatiju i istinsko upoznavanje ljudi iza svjetala reflektora.

To je u biti hommage glumcima kao takvima, neovisno o ulozi.

- Da, za mene je ova izložba istinski hommage svim glumcima, bez obzira na uloge koje igraju. To je moj osobni izraz zahvalnosti i poštovanja prema njihovom predanom radu, svim emocijama i energiji koju ulažu u svaku priču i lik. No, istovremeno želim pokazati i ono što često ostaje skriveno – njihove prave, nefiltrirane izraze, njihove sjene, snagu i ranjivost koju ne vidimo dok gledamo njihove uloge na sceni ili filmskom platnu. Za mene su ti ljudi puno više od samih glumaca; oni su iznimne, složene osobe s bogatim unutarnjim svjetovima, koje je važno upoznati i razumjeti izvan njihove profesionalne maske. Ova izložba predstavlja neku vrstu intimnog razgovora, otvorene ispovijedi i dubokog poštovanja prema njima kao ljudima, ne samo kao umjetnicima. Vjerujem da kad publika to osjeti, otvara se prostor za pravu povezanost i razumijevanje koje nadilazi površinu uloge, pružajući pogled u ono što ih čini jedinstvenima i ljudskima. Upravo ta ljudskost i autentičnost čini umjetnost glume toliko moćnom i dirljivom.

Dio putovanja

I u prethodnom radu bavili ste se umjetnošću, odnosno kazališnom fotografijom.

- U prethodnom radu fokusirao sam se na portretnu fotografiju glumaca. Moj cilj bio je uhvatiti njihovu istinsku osobnost, emocije i složenost koja stoji iza uloga koje igraju. Kroz intimne i pažljivo osmišljene portrete želim prikazati glumce kao ljude, a ne samo kao likove koje tumače na sceni ili platnu. Ovo je moja treća izložba posvećena kazalištu. I nije slučajno da su glumice i glumci u središtu. Divim im se od djetinjstva.

U predstavama se svaki put iznova otvaraju – svojim glasom, svojom ranjivošću i svojim tijelima. I to je samo da bi čovjeka oživjelo. I to mi je tako lijepo. Zanimaju me kao ljudi koji svakodnevno stupaju na pozornicu ili u epizodu serije i glume sve što je između stvarnosti i fikcije. Dok fotografiram, tražim prisutnost koja ostaje kada sve utihne. I u tim trenucima ponekad pronađem nešto vrlo rijetko: biti upravo ono što jesi jer sam i sam jednom pronašao taj prostor u kazalištu. Tu sam prvi put osjetio da sam saslušan. Da je ono što nosim u sebi dovoljno. Kazalište me nije naučilo kako gledati druge – naučilo me kako vidjeti sebe.

Vaš trenutni fokus rada?

- Trenutno sam u pregovorima za svoju petu samostalnu izložbu, u kojoj bih želio uključiti slovensku kulturnu baštinu, posebno proizvodnju sira i života u planinama. Ta tema me dugo nadahnjuje zbog svoje autentičnosti i povezanosti s prirodom i tradicijom. Osim toga, jako želim realizirati sličan projekt kao što sam napravio s hrvatskim glumicama i glumcima, ali ovoga puta u suradnji sa srpskim i crnogorskim umjetnicima. Već sam bio u pregovorima i čak 60 glumica i glumaca potvrdilo je svoje sudjelovanje – Milena Vasić, Sloboda i Dragana Mićalović, Nataša Ninković, Ivan Kirinčić, Dubravka Drakić, Kristina i Mišo Obradović, Petar Burić, Emir Ćatović i drugi. I još uvijek me zanima svijet kazališta. Svaka izložba dio je putovanja kroz koje otkrivam nove strane. I vjerujem da će "Sjena lika" imati svoj nastavak. Stoga s uzbuđenjem iščekujem i jedva čekam vidjeti što će donijeti sljedeća priča.

Povezane vijesti

• Marijan Rotar je bio čaroban,lucidan i apsolutno nezaustavljiv
• Happy Family je samo privid
• Umjesto na Kaštelu, projekcija u kinu