SA(N)JAM KNJIGE U ISTRI
O Titu prije svega kao o - čovjeku
Vladao je velik interes za ovom knjigom (Snimila Nina Petrović)
Na predstavljanju knjige autora Borisa Rašete pod nazivom »Tito – povjerljivo i osobno« na 29. Sajmu knjige tražila se stolica više, a nekolicina posjetitelja program je pratila stojeći. Predstavljanje je vodio poznati kulturolog i publicist Andrej Nikolaidis, a programu je, osim autora, prisustvovao i urednik knjige Goran Gavranović. Već je potonji u samom uvodnom dijelu predstavljanja napomenuo da je knjigu morao i kratiti: »Knjiga je u izvornom obliku bila dvostruko dulja te je autoru bilo žao što smo ju morali kratiti, ali bilo je neophodno. Ovo izdanje broji 696 stranica, a prvotno izdanje imalo bi dvostruk broj stranica«, objašnjava Gavranović.
Tito ratnik i lider
Na sam upit kako je autor došao na ideju pisanja ove detaljne biografije najpoznatijeg vođe Jugoslavije, autor je kroz smijeh rekao da je sve započelo s brijanjem.
- Motiv je potpuno neobičan. Često puta dođem navečer u stan i nemam snage obrijati se i onda ostavljam to za sutra ujutro. Onda sam u jednom od Titovih starijih intervjua vidio da se na Sutjesci, tokom cijele te bitke, gdje je bilo mnoštvo vojnika s obje strane, aviona… Tito nije brijao samo taj jedan dan, kad je bio ranjen. Dva teška ranjavanja u Prvom svjetskom ratu, potres mozga, šestogodišnja robija u Lepoglavi pa Drugi svjetski rat koji je nalikovao na »dolinu suza«… pitao sam se nije li najnormalnije da čovjek već nakon Prvog svjetskog rata oboli od nekog PTSP-a, da izgubi volju za životom. A drug Tito ide iz bitke u bitku i cijelo vrijeme je veseo. Vidimo ga pleše sa urođenicima u bijelom odijelu i vidimo da iz tog čovjeka viri neobično veselje. Jedna od poznatijih Titovih izreka bila je: »Moj život bio je žalostan, ali sam ja ga živio radosno!« A ja bih se na njegovom mjestu ubio još 1918. godine!, kazao je autor nasmijavši publiku.
Rašeta je zatim nastavio obrazloživši poantu knjige.
- Zapravo sam želio napraviti self-help priručnik, u kojem bih opisao čitav taj put; sve te bitke, tu dolinu suza, i kako pritom ne početi uzimati antidepresive - kako ne zapasti u melankoliju. Mislio sam napisati knjigu od kojih 150-200 stranica. Pokazalo se, međutim, da je zadatak puno zahtjevniji, materijal je dao puno više mogućnosti nego što bi to bio spomenuti self-help priručnik. Ne zaboravimo da je o Titu ispisano više od 1.000 knjiga. No, razlika između ove i prethodnih knjiga je što ovdje Tita opisujem prvenstveno kao čovjeka, a potom kao lidera, političara, osvajača, naveo je Boris Rašeta.
Autor se nakratko osvrnuo i na činjenicu da je Tito imao najveličanstveniji pogreb 20.stoljeća.
- Ne zaboravimo da je nedavno preminula njegova prijateljica, kraljica Elizabeta, i njihovi su pogrebi po veličini, recimo, usporedivi. Ljudima je i danas teško shvatiti da je to sve ista osoba. Dakle, Tito je bio brendiran i kao modna ikona, osvajač žena, vrhovni političar – kako je onda to mogao biti onaj seljak rođen u Kumrovcu, pitaju se. Tito je izgledao jako aristokratski; znao se ophoditi, nosio zlatni sat, te je čak i njegovim suvremenicima bilo teško povezati tog lika s onim rođenim u osiromašenom Balkanu. Upravo zbog toga su se počele izmišljati priče kako to nije ista osoba, kako je drug Tito zapravo sin nekog ruskog ili poljskog grofa, namjerno podmetnut…, smatra Rašeta u svojoj interpretaciji velike ličnosti.
Majstor brendiranja
Naglasio je i kako se vrlo strogo držao autentičnosti izvora. Jedan od zanimljivijih podataka bio je onaj koji govori o Titovom školovanju. Naime, Tito je naime s nepunih 17 godina pobjegao sa bravarskog zanata kojeg je pohađao u Sisku, da bi postao glumcem u opereti »Vesela udovica«.
- Tito je već sa 17 godina nosio u sebi histrionski potencijal i bio rođeni glumac. Mogu se vidjeti mnoge fotografije Tita sa zmijom na štapu, koju je sam ubio. Ispod svake fotografije stoji njegov potpis Josip Broz Tito. To bi značilo de je čovjek nosio fotoaparat sa sobom na štalu u Sloveniji, kazao je autor te nadodao da je Tito po njemu bio »vrhunski majstor brendiranja. On se razlikovao od ostalih političara toga vremena po tome što nije bio akademski obrazovan, bio je obdaren visokom inteligencijom, ali onom uličnom inteligencijom, političkom inteligencijom. A druge strane, kad je umro, u svojoj je biblioteci imao više od 4.000 knjiga. Nije bio intelektualac poput, na primjer, Staljina, ali čitavog se života nastojao usavršavati«, istaknuo je Rašeta.
Na kraju je Gavranović napomenuo da ovo nije kraj - da će knjiga zasigurno doživjeti još koje izdanje, ali da knjigu »Tito – povjerljivo i osobno« treba najprije pustiti »da živi«.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
