KULT RUŽNOĆE
Skupna izložba u Galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre. Andrej Zbašnik: "Kroz patnju, bol, predivnu ružnoću učimo o vrijednostima života koje su apsolutne"
(Snimio Duško Marušić Čiči)
U Galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre otvorena je skupna izložba "Kult ružnoće" koja se može razgledati do 7. lipnja.
Riječ je o trećem tematskom projektu u sklopu programa HDLU-a Istre za 2023. U pulskoj galeriji izlažu Tomislav Šilipetar, Vanda Jurković, Davorka Borić, Jelena Martinović, Nataša Rašović Bodiš, Teo Herceg, Erika Peran, Mirta Savani Profeta, Svebor Vidmar, Heda Gaertner, Marija Kovačić, Vesna Špoljar, Dario Jurjević, Mladen Milotić, Tea Teodorović, Slađanko Dragojević, Jasenka Smrekar, Igor Gustini, Silvija Sikavica, Branko Kolarić, Nikola Ražov, Daniela Battisti, Sanja Pereša Macuka, Libero Kokotović, Ljiljana Tršan, Jadranka Štimac, Ivna Bruck, Snježana Novotny, Boris Toman, Petra Podnarčuk, Vlasta Pastuović Aleksić, Marijana Mikulić Petrović, Mariana Ban, Nataša Ač, Neda Komadina, Davor Mezak, Tanja Pećanić, Helena Oštrić, Slavica Marin, Milan Marin, Mark Šircel, Miranda Legović, Aleksandra Rotar, Branka Legović, Matilda Zanini i Nevija Cvitko.
Kustos izložbe je umjetnik Andrej Zbašnik koji je za ovu prigodu napisao i pjesmu, a otvarajući izložbu ispričao je i kako se prošlog ljeta u nudističkom kampu u Koversadi u njemu rodila objava kulta ružnoće.
- U potpunom nihilizmu, i uvjeren u nužnost golotinje, pred samim sobom i pred svijetom u kojem jesam, u dugogodišnjoj težnji da shvatim što ustvari jesam ispod svih antropomorfnih naslaga, došao sam do nulte točke, do apsolutno slobodnog uma i do gole realnosti o vlastitoj egzistencijalnoj ovisnosti i vezanosti. O istini o tome kako moj duh jest slobodan, ali moje tijelo, emocije, misli i duša, nisu samostalni, nisu neovisni. U tom rascjepu, uvidu, goloj realnosti ugledao sam blještavu ružnoću te svoje vlastite istine, kao i okrutnost ljubavi koja me u toj istini drži jedino mogućim da ne potonem u laži moćnih idealiziranja samoga sebe. Međutim, dogodilo se, možda neskromno ili samo kao projekcija težnje da tu ružnoću u raznim manifestacijama, formama i sadržajima ne vidim samo u sebi, te sam je vidio i u svijetu izvan sebe, sa znanjem o tome, ali ne i moralnim opravdanjem, da je sve u meni, a i sve izvan mene cjelina onog Ja i ne-Ja. U mirnoj meditativnosti i kontemplativnoj usredotočenosti, kada gnjev i strah imaju pametnijeg posla, nego baviti se mojim taštim introspekcijama, a kada mir okrijepi duh i da mu snage da izdrži u spoznaji, bez obzira koliko bolna bila, došao sam do okrutnosti ljubavi jer lav kada ubija plijen čini to iz ljubavi, kao što i cvijet dok raste čini to iz ljubavi i tako se ljepota i ružnoća prožimaju u plesu kroz postajanje i nestajanje. Kult ružnoće je stav, pozicija i spoznaja jedne mogućnosti i uvida u beskrajno polje egzistencijalnih fenomena u esenciji bitka. I u ružnoći i u ljepoti, najdublja i najljepša radost je ljubav dijeliti i u ljubavi biti postojan. Koji god put odabrali, uvijek će nas odvesti u ljubav, u njen ružniji ili ljepši aspekt, ispričao je Zbašnik otvarajući izložbu. Radi se o manifestu kojeg je napisao prije nekoliko tjedana, a nakon što je napisao tekst za katalog izložbe.
U tom tekstu koji je otisnut u katalogu izložbe Zbašnik između ostalog konstatira da ljudi žive u svijetu ultimativne hiperestetizirane ljepote koja svoj vrhunac dostiže u kultu ružnoće. Taj kult, kaže, očit je u svemu što se događa u svijetu, od industrije rata do industrije religijskih iluzija i utopija. No, posebno ističe dio u kojem kaže da "kult ružnoće svoju najčišću manifestaciju očituje kroz isijavanje krivo usmjerenog i neosviještenog ega".
- Ali, možemo zauzeti stav da ništa nije ružno, odnosno, u transmisiji pojma, ružno je samo oblik ljepote, doduše, možda ljepote koja umire i postaje sveto Ništa. Realnost i njena ružnoća je objektivna tautologija. Svi ljudi su vrijedni stvaratelji fizičkog i metafizičkog smeća, i beskrajni konzumenti beskrajnih sadržaja informacijskog kozmosa koji hrani i napaja buku uma, koji još nije ni shvaćen, ni osviješten kao medij bića, nego je on sam, um, postao robovlasnik nad ljudskim robovanjem vlastitim matricama identiteta.
Taj tekst koji se nalazi u katalogu Zbašnik je poslao na natječaj za kustoski projekt, HDLU Istre je prihvatio ideju i to je urodilo ovim projektom čiji se rezultati mogu vidjeti u galeriji. Ovo je njegov prvi veći, važniji kustoski projekt, iako je već imao kustoski projekt na Photodistorziji u Poreču 2003., a putem digitalnog predstavljanja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
