bogat i raznovrstan rad

Nataša Antoniazzo, rodom Puljanka, hrvatska koncertna i operna pjevačica o svojim pothvatima i planovima

"Već sam u srednjoj glazbenoj školi kod mog prvog profesora pjevanja Mladena Häuslera zavoljela lied – umjetničku popijevku kao vokalnu formu, jer je on bio i germanist, pa je tu ljubav njemačke poezije i glazbe prenio na mene. Također sam imala profesorice pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, našu veliku mezzosopranisticu Nadu Puttar Gold i divnu profesoricu Snježanu Bujanović Stanislav, obje su bile zaljubljenice u tu vokalnu formu i samo sam nastavila upijati njihovu ljubav i znanje koje su mi prenijele prema umjetničkoj popijevci", veli Antoniazzo

| Autor: Vanesa BEGIĆ
Nataša Antoniazzo

Nataša Antoniazzo


Nataša Antoniazzo, rodom Puljanka sa zagrebačkom adresom, koja tijekom ljetnih i ne samo ljetnih mjeseci nastupa po Puli i Istri, hvaljena je i cijenjena hrvatska operna pjevačica, mezzosopranistica. Njezin bogat i raznovrstan rad bili su povod za ovaj razgovor, a navodi da će i tijekom ljeta nastupati učestalo u Puli i Istri.

- Redovito održavate solističke koncerte, nastupate kao alt solo u raznim oratorijima, te kao komorni glazbenik u koncertnim dvoranama i na raznim glazbenim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.

- Istina, smatram se više koncertnom pjevačicom nego opernom, jer sam se tako afirmirala. Pjevala sam i razne operne uloge, no nekako sam kroz karijeru više voljela te intimnije, komorne koncerte i suradnju s manje umjetnika u nekoj intimnijoj formi. Najviše volim pjevati lied, tu se osjećam sasvim ispunjenom kao umjetnica, to je uglazbljena poezija i imam osjećaj da u toj vokalnoj formi mogu najviše dati publici. Lied je svijet u malom, izlaže se velik raspon emocija i događaja, ponekad samo u nekoliko taktova. U tome se očituje vrsnost pjevača kao pripovjedača, koliko je izvođač u mogućnosti izraziti i slušateljima prenijeti unutarnji svijet pjesnika i skladatelja. U toj vokalnoj formi mogu pokazati sve nijanse svoga glasa, na to mislim biti u mogućnosti mijenjati i prilagoditi boje i nijanse glasa prema osjećaju izričaja, te zajedno s pijanistom jasno i potpuno biti u mogućnosti izvoditi velike dinamičke razlike, naglašavati interpunkcije i tu uglazbljenu poeziju prenijeti slušatelju kao pričanje, katkad priče, a katkad osobnog doživljaja. Suradnja s pijanistom je tu također vrlo bitna, pjevač i pijanist su cjelina, jedna priča, jedna cjelina, jedan trenutak ili jedan osjećaj! Zajedno trebaju proživjeti svaku riječ, razumjeti nijansu i bit poezije koju izvode, uči u srž u dubinu pjesme, pogotovo atmosferu koju ta pjesma predstavlja i onda biti u mogućnosti sve to prenijeti slušateljima.

- Afirmirani ste se u Hrvatskoj kao najveći predstavnik umjetničke popijevke - lieda.

- Već sam u srednjoj glazbenoj školi kod mog prvog profesora pjevanja Mladena Häuslera zavoljela lied – umjetničku popijevku kao vokalnu formu, jer je on bio i germanist, pa je tu ljubav njemačke poezije i glazbe prenio na mene. Također sam imala profesorice pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, našu veliku mezzosopranisticu Nadu Puttar Gold i divnu profesoricu Snježanu Bujanović Stanislav, obje su bile zaljubljenice u tu vokalnu formu i samo sam nastavila upijati njihovu ljubav i znanje koje su mi prenijele prema umjetničkoj popijevci. Na majstorskom tečaju u Salzburgu položila sam audiciju da radim sa svjetskom opernom pjevačicom Grace Bumbry. Nju moram spomenuti, jer mi je ona otvorila sasvim nove dimenzije u liedu. Naime, Grace Bumbry je bila studentica njemačke sopranistice Lotte Lehmann koja se dan- danas smatra najvećom interpretkinjom te vokalne forme, a također je i bila najdraža sopranistica skladatelja Richarda Straussa i pjevala na praizvedbama njegovih opera. Bila sam svjesna kolika je to privilegiranost i sreća raditi s tako velikim ljudima iz svjetske glazbene povijesti, pa sam upijala svaku riječ koju mi je gđa Bumbry rekla, slušala svaki ton koji bi otpjevala pokazujući mi neku glazbenu frazu ili neki izričaj, te se dan-danas znam vratiti njezinim bilješkama i uputama koje mi je prenijela.

Profesorica Bujanović kod koje sam magistrirala bila je studentica hrvatskog skladatelja i vokalnog pedagoga Ive Lhotke Kalinskog, pa me kroz njegove skladbe uputila u hrvatsku umjetničku popijevku. Život me odveo u Berlin, gdje sam živjela desetak godina i tamo sam radila na perfekciji njemačkog jezika u liedu. Naime, u toj vokalnoj formi najvažniji je tekst. Jasna, razgovijetna dikcija pjevača osnovno je pravilo izvedbe. Kako je lied nastao na njemačkom govornom području, te su najveći predstavnici F. Schubert, R. Schumann, J. Brahms, H. Wolf itd. Oni su uglazbljivali njemačke pjesnike, tako da je izgovor njemačkog jezika vrlo bitan u izvedbi pjesama, pa sam pjevajući u Berlinu tesala i njemački izgovor. Kada sam pjevala u operi H. Berlioza "Beatrice & Benedict" koja je u originalu na francuskom jeziku, no mi smo ju izvodili na njemačkom, pjevala sam veliku ulogu Ursule, bili smo svi stranci i direkcija opere je angažirala "coacha" fonetičara koji je s nama radio na izgovoru njemačkog jezika. Tu se sad radi o perfekcionizmu, ne samo kako izgovoriti riječ, nego baš detaljno, pogoditi boju vokala, naglasiti konsonante na prirodan način da ne bude na kraju riječi prejako izgovoren konsonant, pa odskače od ostatka, svijetli e, otvoreni e, zatvoreni e, itd. Više smo radili na izgovoru, nego na partituri. Fenomenalno iskustvo.

- Predmet Vašeg interesa je i hrvatska umjetnička solo-popijevka?

- Hrvatska umjetnička popijevka je vrlo interesantna jer se razlikuje od njemačke. Hrvatski skladatelji imaju svoj izričaj i vrlo su originalni u tome, te niti ne pokušavaju imitirati njemački lied. Najviše se njemačkom liedu približio kao skladatelj Franjo Krežma. Njemačka kritika usporedila ga je sa Schumannom, za razliku od ostalih hrvatskih skladatelja koji svi imaju svoj poseban izraz, također skladajući na poeziju hrvatskih ili tada jugoslavenskih pjesnika, no ima dosta pjesama koje su skladane i na stihove narodne poezije. Kadgod sam imala neki recital u inozemstvu, ako se organizator složio, stavila bih u program koncerta hrvatske skladatelje, ako ne cijeli program, onda barem prvi dio koncerta. Vrlo je interesantno kako je publika s oduševljenjem prihvaćala skladbe naših skladatelja, čak sam i neke note kopirala i slala skladateljima koji su bili na koncertu ili glazbenicima koji su se zanimali za program.

S obzirom da imam ugovor s diskografskom kućom iz Njemačke, Bella Musica Edition koju sam malo prije spomenula, onda mogu birati programe koje ćemo snimati. U suradnji s muzikologinjom, akademkinjom Koraljkom Kos složili smo dva nosača zvuka koji još kod nas nitko nije snimio i objavio, a to je kronološki prikaz hrvatske umjetničke popijevke od početka 19. stoljeća do avangarde. Na prvom nosaču zvuka "Das kroatische Kunstlied - Hrvatska umjetnička popijevka", izdanom 2019. godine - pijanistica Mia Elezović i ja predstavili smo hrvatske skladatelje 19. stoljeća i početak moderne, a na drugom "Das kroatische Kunstlied 2 - Hrvatska umjetnička popijevka 2. dio", izdan 2022. godine nastavak sve do avangarde, pa smo na taj način svjetskoj diskografskoj sceni predstavili hrvatske skladatelje od Ferde Wiesnera Livadića do Ive Lhotke Kalinskog i ujedno time i našu glazbenu baštinu. Znale smo da CD-ovi idu na svjetsku diskografsku scenu, pa smo birale skladbe na stranim jezicima uz hrvatski jezik kako bismo premostili tu jezičnu barijeru, a u knjižicama CD-ova pjesme koje su na hrvatskom jeziku opisali smo jednom rečenicom kako bi slušatelj razumio o čemu je riječ. Predstavile smo sveukupno 17 hrvatskih skladatelja i 40 pjesama, uz nosač zvuka s dvadeset pjesama skladatelja Franje Krežme. Njemačka kritika je s oduševljenjem prihvatila sva tri CD-a, navodno nas puštaju i na njemačkim radiostanicama.

- U Vašem glazbeno-umjetničkom radu uvelike težite (re)valorizaciji djela pojedinih hrvatskih skladatelja koji nisu toliko poznati široj publici.

- Sigurno mislite na Franju Krežmu, mladog violinistu i skladatelja koji je živio u 19. stoljeću. On je nažalost preminuo s 19 godina i nije uspio ostvariti svoj puni skladateljski potencijal, no u njegovim pjesmama se vidi veliki skladateljski talent. S njime sam se pozabavila malo dublje nego s ostalim hrvatskim skladateljima, jer sam naišla na njegove rukopise koji se čuvaju u knjižnici Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ) u Zagrebu, te odabrala pjesme skladane na stihove njemačkih romantičara, uredila ih, te objavila. Izdavač je udruga Hilarion, koja inače objavljuje razne biografije i monografije i nosače zvuka hrvatskih umjetnika. Svidjela im se ideja da se upuste i u izdavanje notnog materijala, pa smo 2020. godine objavili 25 Krežminih pjesama na stihove njemačkih romantičnih pjesnika. Sljedeće godine smo ih moja suradnica, pijanistica Mia Elezović i ja snimile, te objavile na nosaču zvuka, koji je ostvario svjetsku distribuciju. Naime, moja diskografska kuća iz Njemačke Bella Musica Edition/Antes Edition u suradnji s distributerom Naxosom ostvaruje sa svim našim nosačima zvuka svjetsku distribuciju, tako da se naši CD ovi nalaze u svim knjižnicama svijeta, i mogu se kupiti doslovno u svim zemljama svijeta, te se nalaze na svim online platformama kao što su Spotify, Deezer, Apple Music itd.

- Izdali ste i CD s skladbama hrvatskog glazbenog baroka.

- Taj CD sam snimila prije točno deset godina. Zove se "Barokna glazba sjeverne Hrvatske". CD je izdao Cantus, diskografija HDS-a - Hrvatskog društva skladatelja, koji se od prošle godine također može čuti na svim online glazbenim platformama. U suradnji s orguljašem Višeslavom Jaklinom snimali smo u varaždinskoj katedrali baš izbor pjesama iz zbirke "Franjevački pjevnici 18. stoljeća – Cantilenae chorales pro conventu Warasdinesi" koja se nalazi u Varaždinu. To je također bio muzikološki pothvat, jer je većina pjesama iz Cithare octochorde, pa je to isto prvi put snimljeno i objavljeno do sada.

- Spomenuli ste skladatelja Ivu Lhotku Kalinskog, što nam možete reći o njegovoj operi u kojoj ste pjevali glavnu žensku ulogu?

- To sam pjevala u HNK-u Ivana pl. Zajca, isto već prije deset godina, bilo je to povodom obljetničke 50. godišnjice glazbene tribine Hrvatskog društva skladatelja. Inače, osim skladatelja Franje Krežme, koji mi je definitivno prirastao srcu, jedan od najdražih hrvatskih skladatelja mi je Ivo Lhotka Kalinski. Osim njegovih solo pjesama, okušala sam se i u vrlo zahtjevnoj ulozi "Žene u žutoj haljini", u operi "Svijetleći grad", koja je zapravo opera proizašla iz teatra apsurda, on ju je nazvao glazbena farsa apsurda. Libreto je napisao Petar Šegedin. Uloga je različita od ostalih opernih uloga utoliko što npr. usred arije imate govorni dio, pa onda opet pjevanje i tako nekoliko puta, što je vrlo različito od onog na što smo mi naučili kao pjevači. Mene tada brinuo jedan naputak u partituri iznad jednog visokog tona, koji je glasio, a sada urlik... hahahaha. Mučilo me kako to izvesti, a da ipak ne bude pravi urlik, nego da bude između pjevnog tona i urlika, jer publika i kritika ne znaju što piše u partituri, pa bi još mogli pomisliti kako ne mogu otpjevati taj ton i tu sam bila na sto muka. Na kraju sam se dogovorila s dirigenticom Nadom Matošević-Orešković da to ipak bude više pjevno nego ne pjevno, pa sam mogla mirno spavati.

- Volite li pjevati suvremenu glazbu?

- Ovisi kako je napisano. Uvijek prije nego prihvatim neko izvođenje suvremene kompozicije prvo tražim note da vidim ima li tu neke dubine, nekog izričaja s kojim se mogu poistovjetiti. Praizvela sam skladbu Dalibora Bukvića koja je predivna, "Lux Aeterna" se zove, i čak smo ju snimili za jedan film koji je osvojio i neke nagrade. Također sam praizvela u Madridu ciklus pjesama na stihove Jure Kaštelana hrvatskog skladatelja Berislava Šipuša, koje su predivne, suvremeno su pisane, ali imaju sve s čime se mogu poistovjetiti. Ne volim ako se radi samo o intervalima bez ikakvog smisla.

- Pedagoški rad?

- Pedagogijom sam se počela baviti prije dvadeset godina i to sam prvo predavala vokalnu tehniku i interpretaciju u privatnim glazbenim školama u Berlinu, i imala privatne studente. Jedan od mojih učenika, bariton je tada položio audiciju za solista u operi u Braunschweigu u Njemačkoj. Kada sam se vratila u Hrvatsku nisam se bavila pedagogijom sve dok me kolegica nije zamolila da preuzmem njezine učenike pjevanja na srednjoj glazbenoj školi Blagoje Bersa, jer se ona razboljela. Od 2015. godine kao vanjski suradnik predajem vokalnu tehniku i interpretaciju na međunarodnom Sveučilištu Libertas, na studiju Glume, prvih pet godina sam radila kao asistent Ivi Hraste-Sočo, a od 2020. godine predajem kao docent pjevanja.

- Koja je Vaša trenutna umjetnička preokupacija?

- Imam ih nekoliko, no Mia i ja spremamo novi nosač zvuka s vrlo interesantnim programom i sada mi je to u najvećem fokusu, jer bismo trebali krenuti sa snimanjem za nekih mjesec dana, pa sam sada u toj priči.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater