GORAN MIHOVILOVIĆ, Autor tekstova velikih hitova Teatra Naranča
Treba se smijati onome što živimo jer to je jedan od boljih načina da o mnogim stvarima oko sebe i kritički promišljamo
Ljudi se najlakše smiju svojoj svakodnevnici, onome što svi doma komentiraju. Od tuda je krenula moja kreacija. Kada sam uz to shvatio da je financiranje kulture jednako tako nelogično kao i financiranje sporta, išlo je kudikamo lakše. Ali tekst je jedno, a kada ovi genijalni mladi ljudi iz Naranče u njega dodaju svoju energiju, talent, svoje iskustvo, onda sve to skupa ispada još bolje
Iz najnovije predstave "Za kulturu pronti"
Puljanin Goran Mihovilović autor je tekstova za niz uspješnih hitova Scene15+ Teatra Naranča. Nakon iznimnog uspjeha predstave "Moje istrijansko korona vjenčanje" prije dvije godine, te potom teksta "Istrijanske navade", prije desetak dana vrlo je uspješna bila premijera predstave "Za kulturu pronti". Bio je to povod za razgovor s njim.
- Nakon iznimno uspješnog teksta za predstavu "Moje istrijansko korona vjenčanje", te potom i "Istrijanske navade" sada ste se predstavili tekstom za predstavu "Za kulturu pronti". Odakle takvo neiscrpno vrelo ideja, tekst koji je pitak, ali ne zato i plitak i koji dobro nasmijava publiku?
- Hvala na komplimentu. "Moje istrijansko korona vjenčanje" je bilo je za mene veliki test, jedno je nasmijavati deset ljudi na večeri, a drugo napisati 40 stranica teksta sa željom da šale ne budu banalne. "Istrijanske navade" su već bile lakše, jasnija mi je bila forma i pisao sam brže. Ideja za svaki tekst je svakodnevni život, okruženje, odluke politike, reakcija ljudi na njih. Ljudi se najlakše smiju svojoj svakodnevnici, onome što svi doma komentiraju. Od tuda je krenula moja kreacija. Kada sam uz to shvatio da je financiranje kulture jednako tako nelogično kao i financiranje sporta, išlo je kudikamo lakše. Ali tekst je jedno, a kada ovi genijalni mladi ljudi iz Naranče u njega dodaju svoju energiju, talent, svoje iskustvo, onda sve to skupa ispada još bolje. Treba se smijati onome što živimo jer to je jedan od boljih načina da o mnogim stvarima oko sebe i kritički promišljamo.
- Kojim ste se idejama/predlošcima vodili prilikom kreiranja ovoga teksta?
- Glumci i svi ljudi iz Naranče su mi postali pravi prijatelji, prihvatili su me kao svoga i mnoge stvari su došle kao reakcija na mnoge razgovore koje zajedno vodimo. Često kroz neku temu o kulturi izađe neka šala, neka zezancija. Ja sam to sve ukomponirao u četrdesetak stranica teksta. Malo je teško kod nas imati fiksni predložak, kada redovno izađu van nove stvari, neke nove odluke politike i onda se ažuriramo, nadodamo. Kada pišete predstavu koja se bavi uz baznu ideju i aktualnostima, nekada ispada da tekst predstave nikada nije konačan.
- Kada ste pisali tekst, jeste li već imali na umu kazališnu verziju?
- Kod pisanja teksta osnovno je imati konačan cilj, a to je uvijek happy end. Svaka komedija mora ljude nasmijati i na kraju im dati sretan završetak, tako me Majkl naučio. Kod pisanja teksta moram paziti da ne pišem novinarski, duge rečenice, na široko. Dijalozi moraju biti kratki, jasni da se lakše pamte. Uz to, moram naglasiti veliko poštovanje koje i sam redatelj, ali i svi glumci imaju prema tekstu, redovno me zovu na probe, zajedno vidimo ako nešto fali, nadopišem ako vidimo da neka cjelina nije skroz kompletirana. Naučili su me jako puno i svakim novim uratkom dodatno učim od njih.
- Nakon predstave "Moje istrijansko korona vjenčanje", jeste li osjećali pritisak, teret da nakon tako uspješnog djela morate opet stvoriti nešto podjednako uspješno?
- Kada sam pisao "Istrijanske navade" bio sam smireniji, imao sam složen sistem pisanja, ideju, cilj. Iskustvo jako puno igra u svemu tome. Žao mi je da nam Tili (Mathilde Vukosavljević) ne može češće dolaziti, jer "Istrijanske navade" su vrhunska stvar, koju bi prihvatili bilo gdje u Hrvatskoj. Nemam straha oko toga hoće li predstava uspjeti jer vjerujem Majklu bezgranično i siguran sam da bi mi pri čitanju teksta iskreno rekao - gle stari ovo nije dobro, ne vrijedi ništa. Tu je važan faktor komunikacija, redovito se čujemo oko teksta, ja šaljem svaki djelić koji napišem baš zato da znam da sam na dobrom putu. E sada, da kažem da mi je svejedno kako će publika reagirati, lagao bih. Svaka je premijera meni mali stres, mala trema, ali kada čuješ onaj prvi prasak smijeha sva napetost nestane.
- Planirate li i neku novu komediju na tom tragu?
- Planiramo sada nešto na hrvatskom jeziku, neku komediju vezanu za ljubav, brak... Nekada bih volio imati više vremena za pisanje jer mi je neviđeni gušt raditi za mojim Narančama. I svakako ću nastojati malo presložiti svoje obaveze da budem brži i da malo više poštujem rokove. Ovdje im se javno zahvaljujem na svom strpljenju svijeta kojeg imaju za mene. Hvala im što su mi dali priliku biti djelom nečega što obogaćuje naš grad.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
