Sedamdeseta godišnjica rođenja književnice, urednice, prevoditeljice i znanstvenice Irene Lukšić, koja je 2019. preminula u rodnoj Dugoj Resi na svoj rođendan, obilježena je u petak u karlovačkoj Gradskoj knjižnici "Ivan Goran Kovačić", u suorganizaciji s Maticom hrvatskom.

Predsjednica Matičinog karlovačkog ogranka Marina Marinković je kazala kako je priređivanje Dnevnika hrvatske književnice Dragojle Jarnević obilježilo karijeru Irene Lukšić i karlovačku kulturu.

Rusistica Danijela Lugarić Vukas je navela da je Lukšić "centrifugalno djelovala u znanosti". "Marljivo je radila na usmjeravanju naše pozornosti prema onome što nije posredovano autoritetom znanja ili moći", rekla je Lugarić Vukas.

Dodala je i da je Irena Lukšić kao prevoditeljica određivala kanon, prisutnost ruske književnosti u našoj kulturi, a "njezina profesionalna djelatnost bila je na prostoru između književne znanosti, književnog stvaralaštva i prevodilaštva".

"Pritom je zanimljivo da se to nije međusobno isključivalo - to je pretvorila u svoju prednost i to je naslijeđe njezinog pisma", naglasila je Lugarić Vukas.

Josip Pandurić je s Irenom Lukšić od 2004. uređivao biblioteku "Na tragu klasika". "Ta urednička i izdavačka bajka potpomognuta nikada narušenim prijateljskim odnosom urodila je objavom 152 naslova. To je fenomen sam po sebi, svojstven Ireni, ali potpuno raritetan kod nas", istaknuo je Pandurić.

Književnica i novinarka Božica Brkan je bila cjeloživotna suradnica Irene Lukšić. "Došle smo iz provincije u Zagreb, studirale smo zajedno, ona rusistiku, ja polonistiku. Voljeli smo iste profesore - Milivoja Solara i Zdravka Malića. Nismo se posebno družile da bismo se nazivale prijateljicama, ali smo imale jednostavno zajedničke interese", prisjetila se Brkan.