Lovro Škopljanac ovih dana u pulskoj Sveučilišnoj knjižnici razgovara sa čitateljima koji su ispitanici njegova znanstveno-istraživačkog projekta "Pamćenje (o) književnosti u svakodnevici" koji provodi uz potporu Hrvatske zaklade za znanost. Metodološko polazište istraživanja je provedba polustrukturiranih intervjua s oko tisuću ispitanika iz različitih dijelova Hrvatske, a provode se analize različitih aspekata čitateljskih iskustava i tekstualnih transformacija u njihovim sjećanjima
Lovro Škopljanac (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
U organizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a u suradnji s Hrvatskim društvom za primijenjenu lingvistiku i Hrvatskim čitateljskim društvom, u zgradi pulskog Studentskog doma održano je predavanje doc. dr. sc. Lovre Škopljanca s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje naslovljeno "Što osjećamo prema knjigama?" bilo je interaktivnog karaktera, a namijenjeno studentima i nastavnicima bez obzira je li im književnost u središtu profesionalnog usmjerenja ili nije.
Predavač, inače, ovih dana boravi u Puli gdje u Sveučilišnoj knjižnici razgovara sa čitateljima kao ispitanicima njegova znanstveno-istraživačkog projekta "Pamćenje (o) književnosti u svakodnevici" koji provodi uz potporu Hrvatske zaklade za znanost.
- Riječ je o istraživačkom projektu koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Odvija se u sklopu Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pokrenut je 1. ožujka 2021. godine, a predviđeno mu je trajanje pet godina, kazao je.
Specifični cilj projekta je obuhvatno utvrđivanje i interpretiranje činjenica o pamćenju književnosti u svakodnevici, poglavito usmjereno na neprofesionalne čitatelje u Hrvatskoj. Metodološko polazište istraživanja je provedba polustrukturiranih intervjua s većim brojem sudionika (oko tisuću ispitanika iz različitih dijelova RH). Na temelju tako nastale arhive sukladno interesima i kompetencijama članova istraživačke grupe provode se analize različitih aspekata čitateljskih iskustava i tekstualnih transformacija u njihovim sjećanjima.
Škopljanac je u svom vrlo zanimljivom predavanju istaknuo da su intervjuima, za sada, u većem broju pristupile žene, odnosno od 437 čitatelja, njih 315 je bilo žena, a prosječna dob bila je 41 godina. Osobe s visokom stručnom spremom dominirale su u tom intervjuu, a godišnji prosjek pročitanih knjiga bila je 31 knjiga. U tim intervjuima, najspominjaniji književnik/književnica bio je Dostojevski, potom Tolstoj, Krleža, Marquez, Tolkien, Orwell, Ferrante i Rowling. Što se tiče nacionalnosti, prevladali su američki književnici, odnosno naslovi na engleskom jeziku. Od talijanskih autora, najviše se spominjao Eco. Spomenut je i Pier Vittorio Aureli, premda je po struci arhitekt, no pisao je eseje i stručne knjige o arhitekturi.
Kako je objašnjeno, analiza se provodi u tri smjera, koji ujedno odgovaraju sekundarnim ciljevima projekta. Prvi smjer vodi određivanju elemenata književnih tekstova koji se najbolje i najčešće pamte, a sukladno tome i onih koji se najpotpunije i najčešće zaboravljaju. Drugi smjer vodi identifikaciji i opisu prisutnosti književnih tekstova u svakodnevnome životu hrvatskih građana, a potencijalno i njihove primjene u neprofesionalnom kontekstu. Treći smjer vodi proučavanju specifičnosti kolektivnoga pamćenja književnosti na odabranim uzorcima.