DANAS DRUGA REPRIZA

Pogledali smo novu hit predstavu u Istarskom narodnom kazalištu. EVO DOJMOVA

Dora Delbianco i Vito Taufer stvorili su predstavu koja je zabavna, ali istovremeno upozoravajuća. Egzistira li taj čudni svijet samo na kazališnim daskama u izvedbi i postavi glumačko-autorskog ansambla ili je to neki paralelni svemir? Još bolje - što ako je taj svijet zapravo stvaran?

| Autor: Mladen RADIĆ
(Fotografija Karlo Čargonja, INK)

(Fotografija Karlo Čargonja, INK)


  Praizvedba melankolične komedije "Kad je stao svijet" Dore Delbianco, koju je režirao Vito Taufer, održana je preksinoć na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula. Riječ je o koprodukciji INK-a i Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke, a pulska je publika ovo uprizorenje nagradila dugim i srčanim aplauzom i ovacijama.

"Kad je stao svijet" predstava je koja sama sebe natjera do ruba apsurda i onda učini korak naprijed, no činjenica da je nešto besmisleno, ne znači i da nije logično, iako često djeluje upravo tako. Nestanak i potom smrt jednog običnog čovjeka iz jednog običnog stana potiče niz događaja koji će se iz sfere osobnih priča prebaciti u visoku politiku. Dora Delbianco se poigrava s pričom, dok se sama predstava koju je agilno režirao Taufer poigrava s publikom, pa kao što neki od likova preispituju svoju normalnost, tako će se vjerojatno pažljivi promatrač sa sigurne distance zapitati je li mu možda nešto promaklo. Jer, događaji se odvijaju zbilja brzo, osim par dramatskih predaha i možda suvišne zadnje scene, sve se kreće kao na traci, no sadržaj se nikada ne podređuje formi odnosno nešto nije smiješno samo zato jer je bombastično. U cijeloj toj buri događaja, likovi nisu zanemareni, pa kada, npr. veterinar Toma Gunek (iznimno uvjerljivi Dean Krivačić) počini jedno gnjusno djelo, to djeluje šokantno, ali ako se prati što se s njim cijelo vrijeme događa, nije i neočekivano.

Ima ovdje harmsovskog apsurda, pogotovo u drugom dijelu, ali i nekih replika koje kao da su inspirirane Grunfovim mudrostima iz stripova o Alanu Fordu. Iako sam se odupirao da neke dogodovštine povežem s književnim svijetom Luigija Pirandella, ima ovdje nešto od njega, i to konkretno njegovog "Henrika IV". No, dok se kod Pirandella radi o liku koji poludi, pa dođe k sebi, ali namjerno nastavi igrati svoju ulogu da bi vidio kako se drugi ponašaju prema njemu, ovdje imamo slučaj lika za kojeg svi odmah svate da je lud i da je lažan, ali neki ga svejedno prihvate. Dakle, obrnuti je to proces, s tim da kod Delbianco imamo lik Pavla Guneka, Tominog brata (glumački prirodan Mario Jovev) koji se masovnom ludilu neće uopće prepustiti. Zato će platiti cijenu, slično kao i Marina, Tomina supruga koju je s posebnim autoritetom odglumila Rovinjka Irena Tereza Prpić.

Delbianco i Taufer stvorili su predstavu koja je zabavna, ali istovremeno upozoravajuća. Egzistira li taj čudni svijet samo na kazališnim daskama u izvedbi i postavi glumačko-autorskog ansambla ili je to neki paralelni svemir? Još bolje - što ako je taj svijet zapravo stvaran? Sama scenografija organizirana je tako da je u pozadini, u jednoj velikoj "kutiji" smješten stan jedne (ne)obične obitelji, dok se ispred nje zbivaju događaji vezani za visoku politiku. Ta "kutija" na trenutke djeluje kao veliko ogledalo.

Ono što je Delbianco napisala, a Taufer vješto posložio oživjela je jako dobra glumačka ekipa iz koje ćemo istaknuti veterane Aleksandra Cvjetkovića i Oliveru Baljak kao moći željnu ministricu kojoj odlično parira Deni Sanković u ulozi policijskog inspektora. Sven Šestak igra tri uloge i niti iz jedne se ne izvuče živ, a Romina Tonković uvjerljiva je u dvije uloge, ali najbolja je kao Olenka, smotana tajnica na rubu živčanog sloma. Preko tog ruba čini se da je odavno prešla TV novinarka Hrvojka Jovanović koju namjerno karikirano do krajnosti glumi Puljanka Nika Ivančić. U predstavi se pojavljuju i Nicholas Brian Mišović, Nenad Stupar i Miljenko Milinović u ulogama policajaca, soboslikara i tv- tehničara.

        Taj čudni svijet koji nije samo teatarski vizualno su izvrsno formirali scenograf Dalibor Laginja i Ivan Marušić Klif koji je autor videa. Dramaturški je priču prilagodila Dina Vukelić, oblikovatelj svjetla je Dario Družeta, kostimografkinja je Manuela Paladin Šabanović, glazbu je komponirao Mate Matišić, a inspicijenti su Manuel Kaučić i Sandra Čarapina.

Druga pulska repriza na programu je večeras, a riječka premijera na rasporedu je u subotu 26. veljače.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum