"50 CIGARETA ZA ELENU"
U Puli predstavljen novi roman Marine Vujčić: Danas je sramotno biti slab
Marina Vujčić u razgovoru s Helenom Vodopija (Neven LAZAREVIĆ)
Svi smo imali neku tragediju, no nekima je ta tragedija izgovor u ostatku života i ne mogu se iščupati iz toga. To je stvar osobnog kapaciteta. Ne može vam tu pomoći nikakav guru, niti self-help literatura, naglasila je autorica
Istaknuta hrvatska spisateljica Marina Vujčić predstavila je preksinoć u pulskom Klubu&knjižari Giardini 2 svoj novi, sedmi roman "Pedeset cigareta za Elenu", objavljen u izdanju Frakture.
U romanu glavni junak Oliver Radman puši 50 cigareta u spomen na sestru blizanku koja nije dočekala njihov 50. rođendan. Tema romana je, zapravo, teorija kaosa na razini 'malog, običnog' čovjeka jer glavni junak, koji za sebe vjeruje da je potpuno beskoristan, nehotice utječe na život troje drugih ljudi samo time što se pojavio u određeno vrijeme na određenom mjestu.
Kritički o društvu
- Radi se o ljudima s kojima nemam baš ništa zajedničko. Bila mi je autorska znatiželja da uđem u mozak osobe koja se ne zna nositi s teškoćama, koja krivi okolnosti za sve loše što joj se dogodilo u životu, koja zaglavi u neželjenim okolnostima i koja se, jednostavno, ne zna iskobeljati, kazala je autorica, a zatim kritički progovorila o našem društvu.
- Mi kao društvo nismo spremni za pravo suosjećanje. U stanju smo proći pored vrata na katu na kojem živimo, čuti da muž mlati ženu, no nećemo pozvati policiju, nećemo pitati tu ženu je li joj treba pomoć. A kad onda pročitamo u novinama da je taj čovjek ubio tu ženu, i njenu sestru i dijete i oca i majku, onda odjednom kreće 'kolektivna sućut', to medijsko praćenje s puno fotografija njega i žene koju je on ubio, njihovih zajedničkih nasmijanih fotografija kad su bili "sretni". To je kao da posthumno ubijate ženu jer ona definitivno, da može odlučiti, ne bi htjela da se u medijima pojavljuju njihove zajedničke fotografije. I onda internet gori od komentara, a zapravo imamo osobu koja je možda, dok je bila živa, i ona i cijela njezina obitelj, tražila pomoć, no tada nije bilo te sućuti nego tek kad je bilo kasno, rekla je Marina Vujčić. Sada se, dodala je, mržnja usmjerava na imigrante, zaboravljajući da su i u našoj zemlji u ratu mnogi imali tu sudbinu. "Kad bi se dogodila neka prirodna katastrofa, možda bi tada, u ovim našim kratkim životima, prestali gledati tko je Rom, Crnogorac ili Srbin".
Samoća i otuđenost
Uz pisanje romana i drama, ona je i urednica. Taj joj je posao koristan i u pisanju vlastitih djela jer joj, kaže, uočavanje slabih mjesta u tuđem tekstu koristi u lakšem uočavanju grešaka u vlastitom.
- U ovom romanu odbacila sam čitav jedan fajl s 50 stranica, kazala je autorica, na što je voditeljica predstavljanja Helena Vodopija rekla da bi rado pročitala i taj dio.
U novom romanu autorica promišlja o temama samoće i otuđenosti, ukazujući na važnost odluke odnosno hrabrosti da pobijedimo strah od nepoznatog - života samog.
- Danas je sramotno biti slab. Svi smo imali neku tragediju, no nekima je ta tragedija izgovor u ostatku života i ne mogu se iščupati iz toga. To je stvar osobnog kapaciteta. Ne može vam tu pomoći nikakav guru, niti self-help literatura, naglasila je Marina Vujčić. Njoj je Pula sinonim za Sajam knjige, najbolji sajam u Hrvatskoj jer je, veli, usmjeren na autore.
- Svaki se autor u Puli osjeća kao Shakespeare, zaključila je autorica.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
