Svjetska zdravstvena organizacija duboko je kompromitirana organizacija, sklona podupiranju farmaceutskih kampanja, a mnogi njeni čelnici pravomoćno su osuđeni za malverzacije i prikrivanja, primjerice pandemije kolere u Africi, kaže zagrebački teoretičar

- Svi smo mi mentalno zaraženi koronom, bez obzira jesmo li doista inficirani ili ne. Prvi put smo suočeni s bolešću gdje čovjek ima 99,9 posto šanse da preživi, međutim bolest se stigmatizira i nastoji uklopiti u taj pankorona sustav, kazao je zagrebački teatrolog i teoretičar dr. Leo Rafolt na promociji njegove najnovije knjige "Virus in fabula" (Meandar Media, Zagreb 2020.) na terasi pulskog kafića "Dvojka", u organizaciji agilnog pulskog Kluba-knjižare Giardini 2.

Tri diskursa

Dosad su formirana tri diskursa - negacionistički, zatim diskurs nekritičkog afirmiranja koje se atribuira velikim farmaceutskim tvrtkama koje sada rade na cjepivu, a ima ih stotinjak te, treći pristup, koji nekritički 'lupa' različite vijesti o vodu na internetu, socijalnim mrežama i u sumnjivim medijima sklonim teorijama zavjere. A taj je pristup danas dominantan, premda ima najmanje znanstvenog uporišta.

- Živimo u 'infodemijskom' razdoblju. Danas se moramo stvarno različitim mehanizmima, i uglavnom bezuspješno, boriti da dekontaminiramo različite informacije i dođemo do sukusa stvari. Zaboravili smo na binarizam laži i istine; danas nam uopće nije važan. Nikad nismo više znali o našem neznanju, pozvao se Rafolt na tvrdnju Juergena Habermasa.

U razgovoru s Nevenom Trgovčić, autor je kazao je da je ovu knjigu napisao u svega tri mjeseca u razdoblju lockdowna. Ovaj predavač na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu napisao ju je, kako je rekao, s minimalnim ispravcima, želeći pisati bez naknadne pameti, premda svjestan ulaženja u teoretske rizike.

Pojam pandemije među prvima je racionalno objasnio Homer, koji je taj pojam koristio u smislu građanskog rata. Za njega je neka bolest vrlo brzo mogla izazvati cijeli niz nesuglasica u određenom narodu, skupini ljudi, često grupi ratnika, a te su nesuglasice mogle biti i razoran mehanizam koji može uništiti integritet te grupe, kazao je Rafolt, spomenuvši u povijesnom pogledu pandemije i Manzonijeve "Zaručnike", gdje se u jednom dijelu tematizira kuga iz 1630. godine. Tu se, prvi put, neizravno uvodi pojam socijalne distance, gdje strah od susjeda kao izvora moguće zaraze vrlo brzo od fizičkog straha prerasta u klasni i rasni strah, sve do ubilačkih namjera.

- Meni je jako razočaravajuća bila činjenica da je svega nekoliko tjedana nakon Trumpovih napada na tobožnje kinesko podrijetlo virusa, Svjetska zdravstvena organizacija papagajski ponavljala te Trumpove tvrdnje. Naravno, Svjetska zdravstvena organizacija duboko je kompromitirana organizacija koja je sklona podupiranju različitih farmaceutskih kampanja s jedne strane, a s druge strane mnogi njeni čelnici bili su pravomoćno osuđeni za razne malverzacije i prikrivanja, primjerice pandemije kolere u Africi.

"Što ako sve bude u redu?", intrigantan je i poticajan naslov zadnjeg poglavlja ove knjige. Autora, naime, u cijeloj medijskoj pompi oko korone fascinira činjenica da, uza svu silnu znanost, čovjek nije spreman napraviti pozitivnu projekciju.

- Ja pripadam tzv. 'mekim' humanističkim, društvenim znanostima. Mi znamo često biti nagli, često fulamo u tezama, često su nam nedosljedne metodologije. Uvijek sam se divio tzv. tvrdim prirodnim znanostima upravo zbog dosljednosti i postupnog građenja metodologije i postupnog pristupa tezama, koje ne idu na prvu loptu i konstantne su u istraživanju. No, u slučaju korone vidjeli smo čitav niz znanstvenika 'tvrdih' znanosti koji svakodnevno izlijeću s kontradiktornim tezama, pa tako prije tjedan dana govore jedno, sada posve drugo. Oni ne razumiju da prosječni čovjek, koji ne obitava u tom znanstvenom diskursu, počinje gubiti vjeru u znanost. To Juergen Habermas naziva gubitkom vjere u prosvjetiteljski racionalizam. To je loše. Gubitkom te vjere, a to je Schopenhauerova teza, čovjek zapada u depresiju. Ona je ishod nevjerovanja u pozitivan scenarij i vjerovanja u lažne proroke, kazao je autor knjige "Virus in fabula".

Pokazati svjetlo

- Ovom sam knjigom nastojao otvoriti taj tunel i pokazati svjetlo. Trebamo tražiti pozitivnu projekciju. Možda zato i postoje humanističke znanosti. Jer, ako su tvrde prirodne znanosti zaglibile, možda su upravo humanističke znanosti terapeutske - jer one imaju pravo na priču, na fabulaciju, pa čak i na metanarativ koji može biti onkraj istine i laži. Za mene je pisanje ove knjige bila terapija, zaključio je Leo Rafolt, popraćen pljeskom publike.

On je, da podsjetimo, 29. siječnja ove godine, mjesec i pol prije proglašenja pandemije koronavirusa, u pulskom Klubu-knjižari Giardini 2 predstavio svoju knjigu "Tijelo kao glagol: japanski budo, transkulturalne tehnike i trening za izvedbu".

Povezane vijesti

• PULA NIKADA NE PRESTAJE: Puležani i Puležanke preporučuju za čitanje
• LITERARNA POZORNICA NA TERASI KAFIĆA "DVOJKA": O Pasoliniju u čast Pulskog filmskog festivala
• Nova literarna pozornica večeras u središtu Pule: PASOLINIJEVE PJESME, DESETAK NA ČAKAVICI