Knjiga "Samo sam ružno sanjao" Boška Kedže sadrži 15 priča koje su nastale u posljednje dvije godine. I dok je prva Kedžina knjiga većim dijelom bila svojevrsni spomen(ar) na ljude i događaje iz autorova zavičaja, naselja Planjana Donjih u Dalmatinskoj Zagori, za ovu bismo knjigu mogli reći da je ona više vezana uz Istru, uz osobe iz autorove sadašnje životne sredine i, naročito, uz njegovu obitelj, rekla je urednica Mirjana Pavletić
Boško Kedžo, Mirjana Pavletić i Mirjan Flego (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Nakon knjige "Kolovoz u Zagori i druge priče", književnog prvijenca buzetskog slikara i pisca Boška Kedže, u Narodnom domu u Buzetu je predstavljena i njegova druga knjiga, također zbirka proznih radova, koji se kriju pod zajedničkim naslovom "Samo sam ružno sanjao". Izdavač knjige je Pučko otvoreno učilište "Augustin Vivoda", urednica Mirjana Pavletić, a suradnici na izdanju: lektorica Tea Peloza, grafički urednik David Ivić i autor fotografije na naslovnici Saša Nikolić. Knjiga je tiskana u tiskari Grafomark Zagreb. Za financijsku podršku zaslužni su donatori: Grad Buzet i Optika LENS Buzet.
- Zbirka kratkih priča "Samo sam ružno sanjao" sadrži ukupno 15 priča koje su nastale u posljednje dvije godine. I dok je prva Kedžina knjiga većim dijelom bila svojevrsni spomen(ar) na ljude i događaje iz autorova zavičaja, naselja Planjana Donjih u Dalmatinskoj Zagori, za ovu bismo knjigu mogli reći da je ona više vezana uz Istru, uz osobe iz autorove sadašnje životne sredine i, naročito, uz njegovu obitelj. Ovaj je ciklus na neki način već bio najavljen u prethodnoj knjizi, pa je pažljiviji čitatelj, kroz priče u kojima je autor portretirao neke svoje suvremenike (i iz Zagore, i iz Istre), mogao već tada zaključiti da je Kedžo zapravo započeo niz portreta koji će se zasigurno nastaviti.
Osim portreta, autor je ovom zbirkom odlučio trajno na papir staviti i nekoliko intimnih epizoda iz svoga "buzetskog" privatnog života što je pretočio u zanimljivu prozu. Dvije su priče posvećene unuku Lovri. Prva, a njome se i otvara ova knjiga, nosi naslov "Tisuću zašto unuka Lovre". Kratka je to crtica koja odaje brižnoga djeda i njegovu veliku ljubav prema unuku kojemu je za četvrti rođendan poklonio simpatičnu pjesmicu čime, zapravo, Boško Kedžo predstavlja i kao potencijalni pjesnik, rekla je, uz ostalo, urednica Mirjana Pavletić.
- U samo dvije godine Kedžo je objavio dvije knjige, dvije zbirke priča, s kojima se dokazao i kao dobar pisac. Zasigurno su u njegovom kompjuteru već nikli novi tekstovi, zacrtani novi likovi, nove životne crtice, a ovaj je kreativac već pripremio i ciklus radova na temu "Buzetske vizure" koje će predstaviti na izložbi u povodu predstojeće rujanske Subotine, najavila je Pavletić.
Boško Kedžo rođen je 1957. godine u Dalmatinskoj Zagori, u mjestu Planjane Donje. U Drnišu je 1976. godine završio gimnaziju. U Buzet se doselio 1980. godine. Radio je u buzetskoj poslovnici Riječke banke te u privatnim tvrtkama. Pjesme je pisao tijekom srednjoškolskog obrazovanja te ih je objavljivao, a preseljenjem u Istru, redovno je, jednom mjesečno, objavljivao svoje humoristične kolumne u glasilu banke. Kedžo je bio i član buzetske kazališne skupine u osnivanju za koju je napisao nekoliko kratkih humorističnih tekstova, koji su uspješno i izvedeni pred buzetskom publikom. Posljednjih petnaestak godina piše kratke priče.
Gotovo četiri desetljeća bavi se i slikarstvom. Prve skupne izložbe ostvario je kao član likovne sekcije koja je djelovala unutar tadašnjeg buzetskog Narodnog sveučilišta "Augustin Vivoda", danas Pučkog otvorenog učilišta. Od 1995. godine član je i jedan od osnivača Likovne radionice Buzet na čijim je izložbama redovito sudjelovao i izlagao svoja djela od Buzeta, Roča, Siska do Zagreba i Knina. Održao je i desetak samostalnih izložbi, među kojima, u Humu, Buzetu, Čakovcu, Drnišu, Planjanima Donjim.