DORUČAK S AUTOROM

Posljednja gošća pjesnikinja Andriana Škunca: AUTORICA KOJU SU ODGOJILA KINA, FILMOVI I KNJIŽNICA

| Autor: Vanesa BEGIĆ
Škunca posljednja gošća ovogodišnjeg Doručka s autorom (Snimio Duško Marušić Čiči)

Škunca posljednja gošća ovogodišnjeg Doručka s autorom (Snimio Duško Marušić Čiči)


Posljednja gošća Doručka s autorom za ovo sajamsko izdanje bila je pjesnikinja Andriana Škunca, a voditelj programa Aljoša Pužar kazao je da su pomalo sjetni, ali sretni time kako je prošao Sajam i njegovi programi.

Škunca je govorila o Bjelovaru kao svome rodnom gradu, Pagu, odakle je podrijetlom i gdje je provela djetinjstvo i živi veći dio godine, odnosu s Karlovcem i njegovim rijekama, što joj je ostavilo vizualni pečat, te gdje je voljela ići šetati otkrivši tako ljubav prema fotografiji.

Veli da su je odgojila kina, filmovi i knjižnica, te da pjesma u prozi, općenito, omogućava širinu. U svome radu, saznajemo, puno je prostora posvetila i drugim autorima, a ova generacija, kako je istaknula, ne prati prethodnu. Također, puno je prostora posvetila i slikarima i razgovorima sa slikarima, a nikada nije bila negdje stalno zaposlena.

Istaknula je činjenicu da pjesnikinje nisu baš zastupljene u antologijama, da ih je premalo obzirom na njihovu kvalitetu, a za Vesnu Parun navela je da je bila ispred svoga vremena, jako moderna, neusporediva.

Poezija je, nadalje je napomenula, forma koja je zahtjevna, donosi čaroliju jezika, riječi, to je nešto suptilno.

Prisjetila se i kada je imala štand s umjetninama u Gavelli, ljeti, kako je putovala, veli da današnji pjesnici nemaju baš uvid u to kako su nekada pjesnici živjeli, a i mladi pjesnici su učestalo svadljivi, navela je uz napomenu da tu ima puno osjetljivosti i ranjivosti.

Bilo je govora i o njezinoj ljubavi prema fotografiji, o analognoj i digitalnoj fotografiji, da piše olovkom i preferira bilježnicu bez crtica i kockica, jer voli prazninu, koja je za nju inspirativna.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je jugoslavistiku i komparativnu književnost. Objavila je deset knjiga pjesama i prevođena je na isto toliko jezika. Knjiga "Novaljski svjetlopis" prevedena je na njemački i češki. Za knjige poezije dobila je najznačajnija priznanja: Nagradu "Tin Ujević" 1999. za knjigu "Novaljski svjetlopis", a za izabrane pjesme "Predivo sve užih dana", dodijeljene su joj Nagrada HAZU 2004. i Nagrada "Vladimir Nazor" 2004. Za sveukupni pjesnički opus ovjenčana je Goranovim vijencem 2006., a za životno djelo dobila je Nagradu "Vladimir Nazor" 2020.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter